Hvala Ti na Tebi

Dan sam započela na najljepši mogući način, kao i uvijek, zahvalnošću. Čak i kad sam loše volje do bola ili me nešto muči, ili imam hrpu obaveza, početak dana u osjećaju zahvalnosti nekako me uvijek vrati na pravi put i u bolje emocije, emocije koje su iskrenije a ne zatrpane bukom mojih misli…

33303703_10155589214748602_3793190823768621056_nZahvalnost je doista najljepša i najbolja metoda rasta i razvoja, jer nas stalno podsjeća na sve što imamo, jesmo i osjećamo na  dnevnoj bazi. Naprimjer.. osjetite li ikad zahvalnost na svom tijelu? Na tome što vidite, osjećate dodir, osjećate kišu na koži? Na tome što čujete muziku, možete plesati, na svojem srcu koje kuca bez da o tome mislimo ili dahu koji ne trebamo same poticati?

A tek na zdjelici i tim krugovima koji proizvode tako dobar filing?
Ma baš je predivno kad apsolutno ništa u životu ne uzimaš zdravo za gotovo. Meni ta spoznaja uvijek iznova transformira život. Zaboravim ju, pa se sjetim, pa opet zaboravim. A kad se sjetim, transformira mi i odnose, ne samo život. Transformira mi brak, kad svaku sitnicu doživim kao dar. Hvala ti što si složio veš, oprao suđe, pokupio dijete, došao ranije doma. Zašto bi sve te sitnice koje činimo jedni za druge bile nešto što se uzima zdravo za gotovo kad mogu biti tako divne i svaki puta ispuniti naše srce?

Ne govorim tu o tome što tražimo, nego onome što dajemo. I ta spoznaja mi je promjenila, i još uvijek mijenja iz temelja, moj doživljaj svih odnosa, pa tako i onog, usuđujem se reći najkompleksnijeg, bračnog odnosa.

Kad dobiješ dijete, a mogu tek misliti kako je s više djece ili bolesnom djecom, brak nekako padne u drugi plan. I ne govorim tu samo o nedostatku vremena, jer tu smo se Mi nekako brzo snašli, govorim o nedostatku pažnje, uvažavanja, prisutnosti i zahvalnosti. Kako živimo u doba kad se preispituju neke tradicionalne vrijednosti i pretumbavaju klasične rodne razlike karakteristične baš za naše društvo, tereti i zadovoljstva roditeljstva, brige za financije ali i kućni poslovi, nastoje se koliko toliko ravnopravno podijeliti. Iako to u praksi još nije baš tako, u našem malom svemiru prilagodba se uvijek ispočetka događa pa mogu reći da smo sad pronašli neku sredinu i ravnotežu. Ravnoteža ne znači da je uvijek sve 50:50, ali znači da se pravilno izmjenjuju dužnosti, obaveze i stvari koje netko mora obaviti. Osvjestili smo zapravo koliko toga u našem odnosu počiva na rodnoj razlici i kako možemo na to utjecati. Umjesto na muške i ženske poslove, poslove dijelimo na one koje idu dobro jednom ili drugom.

No ta osviještenost nas je potjerala u nešto drugo. U podrazumijevanje. U svom skromnom bračnom iskustvu, nova lekcija ticala se upravo podrazumijevanja. Podrazumijevanje je uzrok nesporazuma i osjećaja nevoljenosti (ne znam je li to uopće i postoji, ali treba mi ta riječ :-)). Kad nešto podrazumijevamo kod druge osobe to se pretvara vrlo brzo u nešto što ne cijenimo. I stoga… zahvalnost. Najbolji odgovor za svako podrazumijevanje i najbolja raketa za lansiranje dobrog osjećaja.

Ja sam sama sebi, jer uvijek sve ide od nas, rekla da više ništa neću podrazumijevati. Da, tražila sam to i za sebe, naravno, ali najviše me zapravo iznenadilo koliko me zahvalnost i nepodrazumijevanje druge osobe, dovelo do pozitivnih osjećaja i zadovoljstva. Kad osjetim zahvalnost za sve što moja ljubav ( ne volim riječ partner) čini za mene, počinjem ga voljeti još više. Kao da se u mojoj glavi i srcu nižu razlozi zašto ga volim, svaki dan, jedan za drugog. I sve to, donijela mi je zahvalnost. A da ne govorim o osmijehu koji dobiješ  kad drugoj osobi kažeš hvala za nešto što čak i ona čini s podrazumijevanjem prema sebi. Vau!

Osjećati zahvalnost za sve ono što smatramo danim, normalnim i sve što podrazumijevamo stvarno transformira svakodnevicu. I da, treba se vježbati. Prvo počinješ pukim nabrajanjem, čak ti se čini i neiskreno, ali vrlo brzo postane prirodno i bez razmišljanja. Oni kratki flashevi prisutnosti koje osjećaš kad si zahvalan počnu bljeskati cijeli dan…

Kad osjetim zahvalnost, osim braku, drukčije pristupam i prijateljstvu i poslu i svemu što jesam, imam ili činim. Sve postane čudesno. Muž koji opere suđe i avion koji mi omogućuje da doletim na svoju destinaciju nevjerojatno brzo.

Nije ni čudo da djecu oduvijek učimo da je hvala čarobna riječ. Kad je.

Hvala ti Zahvalnosti, predivna si!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.