Živite li ili samo dišete? Priča o Angelsu

Angels body and emotions studio je studio za žene koje žele ponovno pronaći svoju autentičnost, slobodu i strast za životom. Kad je prije nešto manje od osam godina naš pokret počeo, bio je to jednostavno trening za žene koji kombinira elemente yoge, pilatesa i plesa, a kao rekvizit koristi i šipku. Njegov glavni pokretač bila je strast koju sam pronašla  baveći se tim poslom kao instruktorica.

S godinama iskustva i neformalnih edukacija, Angels je danas postao puno više. Ja uvijek volim reći da žene plešući i vježbajući zapravo rade na sebi. Na svojim strahovima, barijerama i granicama koje su postavile u svojoj glavi. Osim našeg glavnog programa, žene dolaze na radionice, vježbaju i druge programe i ono što je manje naglašeno, a za mene jednako bitno, druže se. Nekako se stvorio spontano jedan ženski svijet u kojem je moguće na jednom mjestu dobiti sve što ženskom biću u nama treba.

Muzika i pokret glavni su alati kojima žene oslobađaju skrivene kutke sebe, a temelj svega je ranjivost. Kroz godine i godine borbe za vlastita prava i položaj u društvu, žene su zagubile taj važan dio sebe i ranjivost se počela gledati kao nepoželjna emocija, nešto čega se treba sramiti. No moje uvjerenje je baš suprotno tome. Vjerujem da je ranjivost temelj naše mogućnosti da proživimo svaku emociju i kao i novčić, ima svoje dvije strane. Jedna strana ranjivosti je naoko bolna, zbog nje osjećamo tugu, strah, ljutnju, sram i slične emocije koje karakteriziramo kao negativne. No druga strana novčića su nama poželjne emocije poput sreće, ljubavi, hrabrosti i radosti. Upravo zato je ranjivost važna i toliko predivna – jer nam omogućuje da dodamo života našem postojanju. I da zapravo uživamo u svakoj od tih emocija.

Velik utjecaj na moj rad imale su (i još uvijek imaju) upravo žene koje zagovaraju ranjivost poput Oprah, Brene Brown i Sheile kelley (kreatorice S faktor načina vježbanja). Njihova učenja, istaživanja i saznanja podrška su svemu što sam kreirala i sama u našem studiu u Zagrebu. A to je prostor za žene da budu baš ono tko jesu. Autentične i u skladu s trenutnim svojim osjećajem.

Ples je savršen alat za to. Nakon nekog vremena, kad žena nauči plesati vođena unutarnjim osjećajem, bez zadane koreografije, ona se predaje trenutku i emociji. Ponekad je to radost, a ponekad duboka tuga. Daje si dozvolu da bude slobodna i nesputana i kroz kružne pokrete, izazove na šipci i meditativno stanje povezuje se s potisnutim osjećajima i propušta ih na površinu. Pokrećući tijelo pokrećemo energiju u nama i sve ono što smo potisnuli ili se trudimo zaboraviti, potaknuto muzikom i kretanjem izlazi na površinu. Ja volim reći da se tako istovremeno čistimo od onog što nam ne služi, ali i dozvoljavajući si ranjivost, budimo strast u sebi.

Od tuda i sreća i samopouzdanje. Danas postoji naime trend pozitivnog razmišljanja i dostizanja „visoke vibracije“ u kojeg i sama vjerujem. No često se tumači vrlo površno ili ga ljudi takvim doživljavaju. Ne možeš postati dobro negirajući i potiskujući emocije, već prihvaćanjem tih emocija i davanjem mogućnosti da i njih osvjestiš, osjetiš i izraziš. Oslobađaš se onog što ti ne služi, a potenciraš ono što ti služi.

Kad plešemo slobodno, bez krutih pravila i ograničenja, postajemo budnije. Osobito ako u plesu otvaramo zonu bokova i zonu zdjelice, što se u Angelsu i događa. Obje zone su zone u kojima se oslobađa ranjivost. Tijelo djeluje na emocije i obrnuto, emocije djeluju na tijelo. Otvarajući prsa otvaramo zonu srca, zonu u kojoj osjećamo tugu, ali i ljubav, radost, otvorenost životu. Druga zona je zona zdjelice, zona seksualnosti. Ta seksualnost koja je danas tako potisnuta unatoč tome što vrišti na nas iz svake reklame, filma i plakata, zapravo je strast za životom. Energija koja, kad se oslobodi, može biti pokretačka energija za odnose, posao, život. Prije nekog vremena objavljen je i intervju s Nikolom Teslom koji spominje upravo tu energiju i svoj odabir da ju, umjesto na odnose sa ženama, usmjeri u svoje izume.

Šipka je samo još jedan alat. Ona omogućuje ženi da svlada svoja ograničenja. Jer, svladavajući elemente na šipci, od kojih bismo neke mogle smatrati i vratolomijama, žena pobjeđuje strah i otkriva neku snagu u sebi za koju nije znala da postoji. Svakako ima tu fizičke snage, ali ona bitnija je psihička snaga, hrabrost da se suočimo s izazovima. Na šipci, ali i u životu.

Sa ženama uvijek dijelim istu poruku. Budite dovoljno hrabre da budete ranjive jer samo tako zapravo rutina postaje zanimljiva, a život dinamičan i strastven. Uvijek, na početku svakog dana postavite si isto pitanje – živim li ili samo dišem?

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.