Search here!

Ivka Armanda Todorović

Divlja žena postoji u tebi, ali možda spava. Probudi je.

Nastupilo je neko ludo i čudno razdoblje u našim životima, i to svi vidimo, osjetimo i znamo. Od straha koji se širi medijima, preko kaosa u bolnicama, pa sve do kvarova tehnologije i zbrke u komunikaciji, ali i nekakvog protresanja odnosa. Odnosa s drugima ili onog kojeg imamo same sa sobom. Čak i astrolozi kažu da je sad vrijeme da se sruše stari obrasci i da se pripremimo na promjene, pa je tako, po meni, i pravo vrijeme da probudimo divlju ženu. U slučaju da ona u nama (trenutno) spava. Pa što to znači?

Za početak, ajmo malo razbiti mitove o tome da žena mora biti nasmijana, sretna i radosna 99,9 posto svog života i ajmo si dati dopuštenje ne samo da osjetimo sve svoje emocije, nego da ih i izrazimo. To je, osim što je sad pravo vrijeme za to, ujedno i prvi korak ka kultivaciji i aktivaciji tog arhetipa Divlje žene. Naime, do sad su svi tekstovi, pa i neki moji, bili prepuni savjeta kako biti sretnija i radosnija, pjevati dok kuhaš ili veselo plesati dok usisavaš, kako se smijati s djetetom i kako općenito biti hepi žena.

I to je super. No ja danas želim osvijetliti i tamnu stranu divlje žene. Ovaj prvi dio, pozitivni dio, veseli dio je jako važan i nije za zanemariti, ali prava moć i snaga, kao i težina bivanja divljom ženom je u osjećanju i iskazivanju emocija kao što su ljutnja, bijes, tuga, očaj, moć, ma sve ono što smatramo svojom tminom. I čak bih rekla da prvo dolazi to, a tek onda možemo osjetiti istinsku sreću i radost.

Pusti tijelo s lanca

Gdje se prvo zatvorimo kad nam nešto nije ugodno? Gdje prvo osjetimo nemir kad nas neke stvari smetaju? U tijelu. I ono se najčešće tada zakoči. Bilo da smo ga same zaštopale hranom i tako ugušile njezin glas, bilo da smo se samo stisle i zakočile, tijelo je prvo koje treba protresti i pokrenuti da bi se sokovi naših osjećaja rastočili kroz naše žile i vene i da bismo se osjetile živima.
Ples ne mora biti uvijek happy dance, može biti samo bjesomučno treskanje dijelovima tijela, može biti  i tužan, razočaran, bilo kakav. Ma možeš i samo lupati jastuke. Moj mali to često radi kad se naljuti i to sa takvom žestinom da me svaki put iznenadi. Možda zvuči i izgleda blesavo, ali probaj filing poslije. Divlja žena je u svom tijelu doma. Nemoj zaboraviti tijelo.

Divlja žena

Plači glasno!

Danas sam se rasplakala ko malo dijete. Neke stvari sam držala očito u sebi, a da to nisam niti znala. Jedan poziv, jedna rečenica, jedna loša vijest i – bam! Odu suze iz mene na veliko. Nisam se suzdržavala, nisam samo pustila suzama da cure, već sam se isplakala pošteno. Kao četverogodišnjaci kad im zaustaviš omiljeni crtić. Jecala sam. Tijelo mi se treslo. Susjedi se možda čudili. Ali to sa susjedima je nova tema divlje žene. Dakle, suze su me izmorile, ali i očistile, osjetila sam da više nisam željna niti hrane niti serije niti bilo čega drugog čime inače rado zatrpam svoje dubine da ne ostanu prazne kad ih nemam čime napuniti. Plakanje je spontano, ne možeš ga izazvati samo tako, ali možeš disati i pustiti da vidiš što uopće osjećaš. Možeš maknuti lažni osmijeh s lica barem kad si sama sa sobom. Možeš pustiti neku tužnu pjesmu, a možeš naprosto osjetiti to što trebaš osjetiti a od čega bježiš i suze će doći same. Divlja žena ne boji se svojih emocija. Nemoj zaboraviti izraziti osjećaje.

 

Izrazi se. Posvađaj se. Izgovori neizgovorivo.

Hmmm da se krivo ne shvati. Divlja žena nema potrebu pametovati stalno drugima o njihovim životima i davati netražene savjete. Izgovori ono što ti trebaš izgovoriti – za sebe. Divljina u tebi neće trpiti da jedno misliš, drugo radiš, treće govoriš. U meni se to probudilo već vrlo rano, dok sam se bavila poslom u komunikacijama, pa sam shvatila da ti odnosi u kojima se lažno smješkam i pričam neke priče koje nisu moje, naprosto nisu za mene, čak niti poslovno. I u sadašnjem poslu itekako imam klijentice, ali velika većina mi odgovara energetski, a sve što mi ne odgovara kod neke od njih nastojim iznijeti jasno i glasno i s puno takta. No, gušila sam se u braku. Ne nešto što bi se izvana vidjelo kao veliko, već neke sitne stvari koje nisam izgovarala a koje su me tištale. Nisam ih izgovarala iz straha od promjene, od svađe, od toga da nedjelja kad smo napokon zajedno ne bi prošla u burnoj raspravi. Čuvajući sliku života koju sam si složila, uništavala sam polako sebe. Kad sam počela govoriti i dalje me bilo strah, ma i sada me strah otvarati tu temu, ali to radim – unatoč strahu, sa strahom, uz strah. Divlja žena se boji, ali je to ne sprečava da napravi nešto hrabro za sebe.

Zaboravi što će selo reć!

Uh uh ovo je tricky. Jer kad misliš da te nije briga što će drugi reći ili misliti, otkriješ na nekoj sitnici da se ipak tu i tamo zakočiš, da nekome ne staneš na žulj ili da se netko ne uvrijedi ili jer ti se, opet, sviđa neka sličica koju si si složila u glavi. Meni se čini da sam tu na visokoj razini, a onda sama sebe iznenadim kad se sputam u nečemu ili se javim nekome kome zapravo ne želim jer eto, bi tako trebalo. Pazi, ne brkaj to što te briga za tuđe mišljenje s nepristojnošću jer nepristojnost je odlika slabih. Pristojnost isto. Ti samo budi jasna u stavovima i blaga prema svima koji to zaslužuju. Divlja žena osjeća blagost, a ne pristojnost i radi ono što želi dok ne šteti tuđoj slobodi.

 

Ne smanjuj se i ne pravi se da jesi ono što nisi.
Nemam pojma kako bi to točno rekla ili napisala, ali divlje žene su uglavnom „too much žene“. To znači da ih uvijek netko smatra preglasnima, prejakima, pre ovo, pre ono. Naprimjer, ja sam znala skrivati svoju seksualnost i seksipil, tj barem sam pokušavala. Iz svoje nesigurnosti neke su se žene (da, žene, ali i frajeri) znali s tim mojim osobinama ili šprdati ili ih okretati na loše. I to mi je nekad smetalo, nisam htjela biti kao fufica, a takav sam osjećaj imala. Ples i pokret kojim se bavim još su više to vadili na površinu, a kao mlađa curka više sam bila cura za zabavu u muškim očima, nego materijal za udaju :). Dok nije naišao moj muž i baš taj dio mene najviše volio.
A ja sam s vremenom shvatila da nije dobro da se stišćem zbog okoline. Ma ne čak i da nije dobro, nego jednostavno nije ni moguće sakriti se. To je kao da, ono, slona trpaš u kostim pilića. Ništa se neće sakriti, a slon će se osjećati užasno. I onda sam, umjesto da se stisnem kad krene zeka peka na taj račun, počela u tome uživati. Uživati u sebi. Puno ljudi ne voli kad ih u nečemu nadrastaš, zato jer znaju u dubini, da je i njihov potencijal veći, samo ga ne žele osjetiti. I onda je lakše koristiti sarkazam. Divlja žena može osjetiti sram i neugodu, ali trudit će se ne stisnuti se radi njih.

 

Pleši gola. Hodaj bosa.

Ne ne, ne trebaš stati gola pred ogledalom i uživati u pogledu na svoj celulit i noge koje ti se možda ne sviđaju i ne trebaš šaputati da si sama sebi predivna, ako si tako ne izgledaš. Možeš gledati dijelove koji ti se sviđaju i u njima uživati i pogledom, ali više od toga, divljina se OSJEĆA ne GLEDA.  I bitno je da se naučiš dobro osjećati u svom golom tijelu, sa svojom golom kožom, ne moraš zbog tog inzistirati da ti se na silu svidi pogled na sve dijelove tebe. Samo nađi gušt u svim dijelovima, sebe.. Raspali mjuzu, ak si sramežljiva spusti rolete (hehe) i pleši gola. Osjeti svoju kožu dlanovima, osjeti predobar filing slobode bez gaćica i grudnjaka, osjeti svoj fizički prostor. A kad izađeš van (eventualno obučena) skini cipele i zagazi bosa na travu.  Divlja žena nije ospjednuta voljenjem svog kompletnog odraza u ogledalu već obožavanjem osjećaja sebe u tijelu.

Objavi komentar