Search here!

Ivka Armanda Todorović

Ne misli puno, planiraj još manje, pričaj samo kad moraš

Nekad dođe jedan od onih dana u kojima se ne osjećaš najbolje. Meni se nekad desi prvi dan nakon vikenda. Čak i bez obzira na to što je ponedjeljak dan u kojem ponovno počinjem tjedan, tjedan u kojem uglavnom radim ono što volim i želim i predajem se svojoj svrsi, nekad bude jedan od onih ponedjeljaka kad se ne osjećam najbolje. Osjećam da ono što radim nema smisla, da sam preumorna od borbe na sto frontova i da općenito, puno stvari oko mene nije onako kako bi ja htjela, trebala, morala. Zamisli nabrijani PMS samo što to nije to.


Nekad sam se silom pokušavala izvući iz tog stanja. One koje su prošle ili još uvijek nekad prolaze kroz to znaju kakav je to osjećaj i kako je slatka mogućnost da naprosto nestaneš iz te emocije ili da ta emocija naprosto ne stane iz tebe. But it doesnt work that way. Pokušavati nestati ili da natjeraš na silu emociju da nestane iz tebe rezultira samo time da zapravo sve to osjetiš još više, moćnije i snažnije. S druge strane, jako je veliko iskušenje da pobjegneš ti iz nje. Da zapravo utopiš sebe u nešto samo kako bi zaboravila na onaj osjećaj gušenja, lupanja srca ili bilo koje drugog simptoma koji prati tu navalu emocija. Znala sam i sama to raditi i još uvijek mi se nekad desi.

Bijeg je puno lakši i ako nisi standardno zaposlena ili ako radiš za sebe, dakle imaš neku mogućnost da otkažeš sve i zavučeš se u krevet. To je ponekad okej i sasvim legitimna reakcija i može ti učiniti puno dobra ako imaš osjećaj da je uzrok preplavljivanju umor ili potencijalni burnout. Ali… ako nije, onda može doći i do kontra efekta. Meni se pokazalo da kad pokušavam utopiti te emocije koje me guše zaboravim disati i osjetiti ih i toliko me preplave da nestanem. Jednstavno prebacim na drugi dan sve što mogu, zaboravim na obaveze i nestanem u svom svijetu ili svijetu čitanja ili, u malo goroj varijanti, gledajući tv i jedući kekse s mlijekom. Super je u tom trenu i imam osjećaj da sam se doista pobrinula za sebe i, iako je to stvarno nekad najbolji način, nekad i nije jer sve što me opterećivalo dočekat će me sutra i prekosutra, uz sve što sam već prije planirala sutra i prekosutra, pa će ovo što me guši postati veliko čudovište i na kraju će me pojesti. Hahah šalim se, crni humor. Ali you get the point.

Kao što rekoh nekad je stvarno potrebno nestati i pobrinuti se za sebe, a nekad pobrinuti se za sebe znači ne nestati. Nego jednostavno raditi ono što najbolje možemo i znamo i volimo. Ostale obaveze obavljati kao na autopilotu, bez previše razmišljanja i bez nastojanja da im se veselimo i uživamo u njima. Sve što odradimo možda će danas imati neki prizvuk težine, ali na kraju dana osjećaj će biti genijalan. Osobito ako sebi tiho čestitamo na obavljenom zadatku, ma kako malen bio. Bitno je i da taj rad ne bude bijeg nego jednostavno činjenje uz tjeskobu ili tugu ili što god već osjećala.

Te dane, kad sam onako, nikako jednostavno se trudim ne misliti o nekim stvarima. Ako me nešto i inače zabrinjava, čim dođe ta misao, skrenem si pažnju. Jer sakriti se od misli i od emocije nije ista stvar. Sakriti se od emocije znači potisnuti je, sakriti se od brige može biti blagotvorno. Da mi bude lakše, nabacim misli na papir i to sve što me brine i samo si odredim da ću sutra u to i to vrijeme brinuti o tome, danas ne. Ako me brinu financije, ne kopam po njima na takav dan. Ako me muči neki odnos, ne mislim o njemu kad sam takva. Ako je moja problematika navezana uz neku poslovnu situaciju, danas je ostavljam po strani.

Iako ne vjerujem potpuno u sve što kažu o zakonu privlačnosti, znam da svako iskustvo, vijest ili događaj može imati drukčiji prizvuk i boju ako sam ja u tom trenu loše volje. Iako sam prva koja će reći da sve treba istražiti, upoznati sebe i znati zašto se osjećam kako se osjećam i otkuda zapravo dolazi taj osjećaj, ponekad je stvarno dobro jednostavno se zakopati u neku aktivnost koja nam je ujedno i bitna napr za posao i potpuno joj se predati. Istovremeno pustiti sebe da se osjećaš kako se osjećaš. U mom iskustvu, tada nastaju najbolje playliste za moje treninge i najbolji tekstovi za moj blog ili newsletter. Kreativan rad može biti bilo što u što se zadubimo i može biti sjajan lijek za naša trenutna i prolazna emotivna stanja.

S druge strane, emocije je nepotrebno ignorirati i protiskivati. Samo dišem i osjećam to što osjećam. Imam sreću da plešem, tako da te dane jedva čekam mrak dvorane u kojem ću tijelo pustiti da osjeća a misli da utihnu u polumraku, na podu, uz muziku koja mi vokalom ili emocijom izvođača još više podiže te osjećaje na površinu. To je ono kao kad zapravo prvo kad meteš pod izvučeš svu prljavštionu na hrpu, ispod kreveta, iz kuteva, izvlačiš sve van, naguraš na jednu hrpu i onda tek pometeš do kraja, makneš s površine. Tako je i s plesom, kad makneš misli, ostaju emocije koje skupljaš na tu hrpu, izvlačiš ih van. Skidaš slojeve. Nemir se pretače u ljutnju, ljutnja u bijes, bijes u strah, strah u bol, bol u tugu. Izmjenjuješ se iz brzine u sporost, puštaš da tijelo sve osjeti bez granica i zadrške utopiš se u svojoj jadnosti. I sve samo prestane. Ostaneš nekako gola, bez slojeva, samo ti. Kao neko platno bijelo i sasvim čisto, koje čeka da se po njemu ispišu i iscrtaju neke nove priče, čišće, lakše, rijeđe i malo slobodnije.

To je za mene ranjivost. Mogućnost da osjetimo sve. I dobro i loše. I lagano prozračno i predivno, ali i ono crno, tamno, duboko, sjenasto. To je za mene život od kojeg ne bježiš. Jebena hrabrost. Da budeš tko jesi. Da osjetiš što ne želiš. Da naprosto razgrneš te zavjese. Nisi tko bi trebala / morala / željela biti. Već si jednostavno ti.

Ako želiš upoznati emotivne aspekte sebe u svim nijansama – nježnost, tugu, radost, ranjivost, sreću, seksipil, seksualnost, bijes, ljutnju, snagu i moć – pridruži mi se na radionici TIJELO I EMOCIJE.
To je plesna radionica za sve žene, neovisno o dobi i plesnom iskustvu u kojoj ćeš uz moje vodstvo upoznati 12 aspekata sebe pokretom i plesom, uz osjećanje promjena uzrokovanih muzikom i mojom vodstvom.
Naša je dvorana zamračena, mirisna i pruža pravo sigurno mjesto svakoj ženi. Vidjet ćeš koliko zapravo svaka emocija doprinosi tvojoj osobnosti i kako je ranjivost ono što nam daje snagu da živimo a ne samo dišemo.

Radionica traje 3 sata i obuhvaća:
Uvodno objašnjenje 12 ikona
Zagrijavanje kroz meditaciju i polagane plesne pokrete
Razbuđivanje emocija i ženske energije
Plesne meditacije 12 ikona ( 12 i više pjesama uz moje usmjeravanje)
Čaj, grickalice i meditaciju opuštanja na kraju.

Svaka žena koja je dosad bila na radionici uspjela se prepustiti plesu i muzici. Ples je najjednostavniji i najizravniji oblik meditacije, naš um ga samo komplicira, kao i naša očekivanja. Ples ne mora biti vještina, ponekad je on samo prepuštanje.
Prijava i pitanja na mail: ivka@angels.com.hr

Post a Comment