Instant ljubav – priča iz 2010.
Dok mi ne dođe inspiracija za novi tekst, evo jednog kojeg sam pisala 2010., kao single cura u potrazi za ljubavi svog života. Čini mi se da je i dalje aktualan, bar po pričama solo žena u mojoj okolini.
Ili sam ja možda ipak staromodna?
Instant svijet
Dok sam jutros miješala svoj Nesscafe, kavu koja razbudi kao ona prava, a gotova je za minutu, razmišljala sam o međuljuskim odnosima, o karijerama, o uspjehu, o kreditima i peglanju kartica – jesmo svi postali ins
tant-ovisnici?
Instant kava, instant ručak, instant juha, instant komunikacija. Sve je danas odmah, brzo i što prije! Nije to samo slika koja se brzo mijenja na ekranu niti činjenica da danas imamo informacije sa suprotnog kraja svijeta gotovo u realnom vremenu, nego i moj osjećaj da nas je sva ova brzina, zapravo, usporila.
Moja generacija, a osobito ova mlađa nakon moje, ne poznaje čekanje, navikli smo na brzinu interneta, na brzinu aviona koji te povede gdje god želiš za vrlo malo vremena, na sve one aparate koji nam život naizgled čine lakšim – na perilicu suđa, na sušilo za veš, na mobitele, kamere, mobitele s kamerom, na Facebook, na chatove, na internetske sevise za podjelu slika, na portale, na mailove, na ovo, na ono, na sve brzo, sada, nemam vremena.
Tehnološki napredak i ljubavni nazadak
Karijere započinju već u dvadesetima, slavnim se postaje u trenu, a ne mogu a da se ne pitam – jesu li nam i odnosi postali instant? Razmažena djeca tehnologije izgubila su volju za dugim razgovorima, za trudom, za mogućnošću pogreške i upoznavanjem oči u oči. Svako ima svoju instant priču, moja je otprilike ovakva: „Vidio me na videu na portalu, poslao mi je sms i krenulo je dopisivanje. MMS je pratio sms, nakon čega je slijedio poziv na mobitel, pa Facebook chat, a nastavilo se njegovim videom na internetu.“ Krug tehnološkog upoznavanja. Život u 21. stoljeću.
Osobe upletene za ovu priču nisu važne, ali ono što se čita između redaka jest. Tehnološki napredak i ljubavni nazadak. Čitavih mjesec dana provodim u razgovoru o ovom fenomenu koji polako postaje jedini način, psujući instant kulturu koju smo ukrali iz razvijenog zapadnog svijeta, ponajviše SAD-a, gdje je klasičan način izlazaka i razgovora bez posredstva monitora i/ili pokretnih i uvijek uz nas prisutnih telefonskih aparata postao, u najmanju ruku, čudan.
Otpor je uzaludan
Danas sve znaš o osobi jednostavno možeš saznati klikom na gumbić „Dodaj kao prijatelja“ kraj njegovog ili njezinog imena i kad on klikne „Prihvati zahtjev za prijateljstvom“, kao da je klinuo na „izvoli, upoznaj me prije nego uopće samnom popiješ kavu“. OK, i ja sam podlegla, nije da se pravim fina, imam profil, dijelim slike, update-am statuse i škicam na profile svojih prijatelja i poznanika. Kad to radim, svaki puta se dvoumim, ali u glavi čujem glas: “Resistance is futile”. I baš kao da netko drugi upravlja mojim mislima i rukicama, klik! klik! i znam sve o tebi. Big brother nam ne može ništa!
Vremena se mijenjaju, društvo evoluira, tehnologija ide dalje, sve mi je to jasno. I ima to svojih prednosti i neki kažu, ne valja ni misliti o onome što ne možeš zaustaviti i promijeniti, ali kopka me ta pomisao na nestanak klasičnog odnosa.
Tko je kriv što sam i ja takva?
Moderna sam i konektirana, ali istovremeno staromodna. Ni jedan mms, društvena mreža niti chat ne može mi omogućiti da osjetim osobu, za to je potreban pogled u oči, slučajan dodir i način govora i kretnji koje čine osobu posebnom. Uz malo truda, i upravo uz tu dostpunu tehnologiju, svatko može imati prekrasno lice na profil fotki i super tijelo iznojeno u lokanoj teretani, ali osobnost? Osobnost ne može biti instant.
A što je s muškarcima u takvom svijetu? Jesu li zbog instant lova izgubili instinkt za lov? Jesu li sve one lako dostupne i nezahtjevne curice napokon prevagnule i zvoni li u njihovim glavama, kad nalete na neku kompliciranu i „zahtjevnu“, pitanje zašto da se trudim za nju kad ih imam deset na lageru? I ako je to točno, jesu li krivi oni? Ili mi?
Klikni me nježno iliti bum tras i u krevet
Moj prijatelj kategorički pobija moje uvjerenje da su žene s mojim razmišljanjem danas u većini, navodeći mi primjere svojih prijatelja koji ženama prilaze preko „ Dodaj kao prijatelja“ gumbića privučeni seksi fotkama i ohrabreni „Prihvati zahtjev za prijateljstvom“ reakcijom. Nema danas truda, kaže on, nema lova, nema akcije, samo reakcija na tri chata, dva mms-a i jedan susret- Bum, tras i u krevetu si, danas stvari tako funkcioniraju. A ja ne vjerujem, i dalje ne vjerujem…
Da bar smo svi zatucani
Ma imam i ja seksi profil slike, imam petstotinjak poznanika u mreži, update-a, statuse, komentiram linkove, lajkam stranice i sve to, po ps-u, prava moderna, tehnološki obrazovana, povezana, polinkana, zgooglana i „ujutroprovjerimgmailfacebookiuključimskypeimsn“ žena, ali kad su u pitanju frajeri, zatucana sam.
Kakav mms i chat, dajte mi sladoled, kavu i kino, večeru, zašprehavanje, slučajan dodir, pogled u oči, ruku u ruci... Dajte mi trud i mučenje i osobnosti i vrijeme. I kemiju, i spontani osmjeh, i mogućnost pogreške i razočarenje kad se trud ne isplati.
Od danas ne pijem Nesscafe. Nije baš toliko teško čekati da zakipi voda za pravu kavu.
