Malo drugačije putovanje – stan na kotačima…
„Mama, kad ćemo opet u na kotačićima stan?“ – ovo je postalo tjedno pitanje na usnama i umu mog četverogodišnjaka otkad nas je prvi put prijatelj pozvao da iskusimo čari kampera. Proveli smo vikend na Bledu i Bohinju, vozeći se od stanice do stanice, s prespavancima u prirodi i kilometrima prijeđenim dok smo budni. Ove godine nije bilo dileme. Obzirom na novopronađenu strast našeg djeteta, a i uživanje nas samih, odvažili smo se na prvo duže putovanje Kamperom.
Ako ste kao i ja, onda vam je Corona, ma što mislili o njoj, pokvarila planove za putovanje. Ove sam godine, otprilike u vrijeme kad smo svi bili u karanteni, trebala s frendicom ispijati koktele na nbalkonu nekog fensi hotela u Španjolskoj. Budući da smo s početkom moje veze nekako prestale zajedno odlaziti na putovanja van Hrvatske, ova je godina trebala započeti novu tradiciju u kojoj ćemo to činiti jednom godišnje i htjele smo da to putovanje bude posebno. S jeftinim letom, ali bez low budget soba. S koktelima, šetnjama i puno ženske energije.
No, eto, život je htio drugačije. Corona. Karantena. Kaos u Španjolskoj. A sad i moja trudnoća. Odlučile smo čekati neko bolje vrijeme, a do tad se družiti u Hrvatskoj. Otplahutale smo na lijeni vikend u Novi vinodolski, al to je sad druga priča.
I obiteljski su nam planovi otpali, pa smo se odlučili prilagoditi situaciji. Sjeli smo za volan kampera, prijatelje strpali u drugi, i zajedno krenuli u avanturu.
Sreća u nesreći bila je ta da su plaže, skrivena mjesta za parkiranje, pa i mjesta u koja smo svraćali, uglavnom bila prazna ili poluprazna, pa smo mogli iskoristiti s lakoćom sve prilike za polulegalno kampiranje. Da da, ako bismo gledali na sva pravila, kampirati se može uglavnom samo u kampovima, a kampiranje „na divljaka“ zapravo je zabranjeno. No, nemojte me cinkati . 🙂
Put smo htjeli započeti na Plitvicama, ali prognoza je obećavala kišu bez kraja pa smo zaključili da nam je najbolje odmah zapičiti prema jugu.
Prva stanica bila je Primošten. U blizini smo prespavali kod prijatelja u dvorištu i jutro proveli na plaži. Iako je more bilo hladno, nismo odoljeli kupanjcu i nakon istog utrpali se u kamper, pronašli fora mjesto uz more, izvadili plinski roštilj i uživali u morskom ručku. Kamper smo nakrcali povrćem, napacanim mesom i svime potrebnim za klopu još u Zagrebu tako da nismo trebali misliti na to.
Slijedeći prespavanac bio je u Brelama. Šumarak pored još zatvorenog hotela bio nam je dom nekih 24 sata. Ponovno guštanje na usamljenim plažama, spavanje, doručak uz kamper u hladovini i put pod noge. No nismo se daleko pomakli. U Živogošću se nažalost dogodila saobraćajka, pa smo se sparkali na parkingu praznog hotela i tamo proveli noć i jutro.
Nakon vožnje predivnom dolinom neretve i samim jugom Hrvatske, dovezli smo se do Pelješca. Kam Prapratno koji je bio naš odabir još se nije otvorio pa je parking bio dostupan besplatno. Izguštali smo se jedući sve obroke na plaži i spavajući uz šum mora, a onda ipak odlučili par dana provesti u predivnom kampu Lavanda pored Orebića http://www.lavanda-camping.com/. Koji gušt… Mjesto odmah na plaži, predivne kupaonice, čisto savršenstvo. Tako smo se odmorili za nastavak avanture prema Koručuli.
Na Korčuli smo isto spavali „na divljaka“ , kupali se na divnim plažama, a mjesta istraživali biciklima. San snova. Klinci su uživali u prespavancima i selili se iz kampera u kamper, a mi uživali u komforu toga kad sve svoje sa sobom nosiš.
Povratak na Pelješac i put prema Zagrebu. Stanica nam je bila Krka jer tamo smo isto imali mjesto za kampiranje kod poznanika u dvorištu koji nas je pri tom još počastio i prefinom pekom te nam pokazao skrivena mjesta na Krki svojim malim čamcem. Zadnje mjesto za spavanje bio je Kamp Plitvice koji ima 5 zvjezdica ali nas, iako predivan, nije tako oduševio kao lavanda. No ipak, super je poslužio za prepoloviti put do Zagreba.
Prije nego smo se vratili u stvarnost zastali smo uz staru cestu i malim se puteljkom dovezli do napuštene crkvice i livade na kojoj smo zaroštiljali i valjali se na dekicama dok je mala ekipa okolicu istraživala biciklima.
Vratili smo se prepuni uspomena uz nastavak ispitivanja – A kad ćemo opet u na kotačićima stan?
Kako bi vam olakšala odluku o tome uzeti kamper ili ne, evo odgovora na nekoliko pitanja koja znam da zanimaju većinu
- Putovanje kamperom nije low cost putovanje. To je poput jedrenja na cesti. Kamperi koštaju od 90 eura na dalje, ovisno o sezoni, a platit ćete i mjesta u kampovima. To je avantura koja ima svoju cijenu i vrijedi svake lipe. Raspitajte se na Camper.hr za popuste i pogodnosti
- Klinci obožavaju ovaj način putovanja. Osim što im je sve na raspolaganju, osobito hrana, pa čak i sladoled u zamrzivaču, wc, i sve njihove igračke, najviše im se sviđa to što imaju krevet koji zauzima skoro pola kampera. Sjećam se i ja tog filinga ko klinka, uvijek sam voljela te male a velike prostore, pružali su puno mogućnosti za igru.
- Moguće je provesti neko vrijeme i kampirajući „na divljaka“. Riskirate da vas opomenu, nisam čula da su na prvu nekoga i kaznili, ali sve je moguće. Aplikacije poput one koju smo mi koristili park4night, omogućit će vam otkrivanje mjesta na kojima se možete provući, kao i kampova koji su super ili lošiji.
- Najveća prednost je meni osobno – fleksibilnost. Zbog toga što sve imaš sa sobom i nemaš prethodne rezervacije nisi pod obavezom da ostaneš negdje gdje ti se zapravo ne sviđa smještaj, ružno je vrijeme ili plaže nisu ono što si očekivao. Ako se tako nešto desi – put pod noge i pali pilu.
- Za većinu kampera prosječne veličine dovoljna je vozačka b kategorije. Moj muž je par puta do tada vozio kombi, i to je svo iskustvo s većim vozilima, a vozeći kamper nije imao problema. Ima senzore, pa čak i one kamerice što ti pokazuju kuda voziš kad ideš u rikverc.
- Kamper znači avanturu ispred komfora. Slobodu ispred zvjezdica. I uspomene koje nikad nikad nikad neće izblijediti.
