Hoće li nakon ovog nastati neki bolji svijet?

Smatram se privilegiranom. Iz više razloga. I u svojoj privilegiranosti pronalazim hrpu razloga za sreću i zahvalnost. Čak i u ovom trenutku. Predivan stan s velikom terasom, život u blizini šume. Prava mala šumica ispred kuće po kojoj mi dijete divlja pa ja imam mira. Predah od života kakav sam vodila. Partnerstvo koje mi omogućuje mir i u izloaciji. Vrijeme s djetetom. Vrijeme provedeno doma kojeg je prije bilo tako malo. Premalo.

Nastavi čitati

Hiperproduktivnost, lijenost ili preživljavanje?

Upravo sam sjela za laptop na terasi, nakon što sam se jedva ustala, i krenula smišljati novi tekst za blog. Tema mi se već danima vrti po glavi, ali ne znam kako je sročiti jer, kao što sam pisala i ranije, vrijeme u kojem živimo je vrijeme žive dualnosti u kojem se zahvalnost isprepliće s velikim stresom, a strah s nadom u neku bolju budućnost.

Istovremeno, nad nas se nadvio pritisak da je sad vrijeme kad trebamo biti hiperproduktivni, kad trebamo nadoknaditi sve što nismo stigli u žrvnju života, kad trebamo naučiti 74 nove vještine ili čak pokrenuti ili preokrenuti biznise. Znam znam, ne potpadamo svi pod takve pritiske, ali neki od nas, navikli na postizanje, na ciljeve, na želju za disciplinom i valoriziranje svojih uspjeha, lako mogu osjetiti da nešto ne čine ispravno.

Nastavi čitati

Dualnost u doba neizvjesnosti – sve je isto, ništa isto nije

Iz petnih žila želim napisati tekst koji nema nikakve veze s ičime što se trenutno oko nas događa, niti s potresom, niti s koronom, niti s ekonomskom krizom koja se razbuktava sve jače i silnije, ali ne mogu. Moje misli su tu. Moji osjećaji su tu. Moj život je tu. U svemu tome.

Kao osoba koja je i inače jako osjetljiva, emotivna i općenito prepuna unutarnjih doživljaja, intenzivne izmjene dobrih i „loših“ raspoloženja, imam osjećaj da se sada nosim dobro sa svime što se događa. To dobro možda nekome na prvu dobrim se neće činiti.
Kako to mislim?

Nastavi čitati

Lekcije Korone, izolacije, potresa i općenito kraja svijeta

Ako me išta imalo veselilo u cijeloj ovoj situaciji, onda je to vrijeme za koje sam bila sigurna da ću ga iskoristiti produktivno i baciti se na pisanje gomile tekstova koji već mjesecima žele van iz mene. Sitnica koju sam zaboravila jest da će osim mene, u izolaciji biti moj muž koji ima sasvim druge poglede na vrijeme koje ćemo provesti izolirani, te moj četverogodišnjak koji tek izolaciju ne vidi baš kao ja.

Nastavi čitati

Mentalno zdravlje i “self care” u doba Corone

U ovo vrijeme kad se svi brinemo za zdravlje, svoje i svojih bližnjih, a dodatno smo pod pritiskom zbog gospodarstva koje je stalo za većinu djelatnosti, važno je i pobrinuti se za svoje mentalno zdravlje. Iako se čini sekundarnim ponekad, doista je važno brinuti o sebi i naći načine da izguramo ovo razdoblje. Zatvaranje očiju pred istinom ne pomaže, ali ne pomaže ni katastrofiziranje i prebiranje po najgorim scenarijima.

Nastavi čitati

Postoje dani kad poželiš da te nema

Nedavno sam na svom facebook profilu objavila post o sebi, tojest o tome kako percipiramo sebe i ima li to veze s time koliko se volimo. U postu sam spomenula svoj nos. Nos koji mi se nikad nije sviđao i nikad ga nisam voljela. Do nedavno ga nisam voljela. Dugačak je i malo kvrgav, i lagano se savija prema dolje. Na prste jedne ruke mogu nabrojati slike svog lica u profilu. Oduvijek sam ga skrivala. A postojalo je i vrijeme kad sam ga željela operirati.

Mrzi li feminizam muškarce?

Osim Corona virusa koji se već ušuljao u nas i prije nego je zatrovao naše organizme, ovih dana na Facebooku se širi i video o predrasudama i društvenim normama koje ženama govore tko bi trebale biti, kako bi se trebale ponašati i na koji način bi trebale živjeti. U videu se nabrajaju pravila koja su često, ne samo suluda, već i totalno kontradiktorna jer žena bi istovremeno trebala biti i kurva i svetica, majka i ljubavnica, zakopčana i razgolićena, kućanica i poslovna majstorica.

Nastavi čitati