Biti mama poduzetnica
Kako je to doista biti mama i poduzetnica? Jesu li stvari doista tako divne kao što se čine? Koji je teret poduzetništva (osobito u Hrvatskoj)? Koliko mi (zapravo) imamo slobode?
Jesu li danas svi normalni ljudi zapravo nenormalni
Danas jako puno ljudi tvrdi da ima neku dijagnozu odnosno da mu/joj je mentalno zdravlje
Must be nice having a wife
Malo sam već i sama sebi dosadna kad pišem o tom nevidljivom teretu kojeg žene i dalje nose, ali naprosto me uvijek nešto trigerira ili podsjeti na tu tematiku. Sklona sam poravnavati nepravde, pa me tako ova nepravda uvijek kopka. A ono što me kopka još više jest to da smo si tu nepravdu same natovarile na leđa. I rado je nosimo.
Zakorači u svoju žensku moć i otkrij koliko si (zapravo) plodna
Koliko smo zapravo plodne ne otkriva broj djece koju smo rodile ili uopće naša plodnost samo u smislu rađanja, već naša sposobnost i mogućnost u koju smo zakoračile da rađamo iz svoje ženske snage i moći. Naša mogućnost da kao žene mijenjamo koncepte koji su u nas unijeli stotine programa i ograničenja i da prihvatimo da sve ono što se smatralo našom slabošću – emocije, promjene, menstrualni ciklus, majčinstvo i hormonalne turbulencije – može predstavljati našu najveću snagu.
Pismo bebi broj 2
Najdraža moja bebo, već mjesecima te osjećam u sebi i volim. Kao ni tvog brata, nismo te planirali, dugo te smišljali i nismo znali da ćeš nam doći, ali kad smo shvatili da si s nama, odmah smo te zavoljeli.
Malo o predrasudama, dvostrukim standardima i licemjernim algoritmima
Nevjerojatno je da se u današnje vrijeme spominjanje seksualnosti i senzualnosti na google objavi cenzurira. Nevjerojatno je da u današnje vrijeme postoje žene koje vide sliku dviju trudnica uz šipku i to ih asocira na mračni strptiz klub. Nevjerojatno je da te iste žene muškarac koji ne vidi u tome striptiz klub zabavlja i čudi. Nevjerojatno je da djeca i danas misle da je roza boja samo za curice, a plava samo za dječake. Nevjerojatno je da tamo neki muškarci u tamo nekoj europskoj vladi misle da nakon silovanja žena njima mora dokazati da je silovana da bi smjela pobaciti. Nevjerojatna je količina licemjerstva koja nas okružuje.
Divlja žena postoji u tebi, ali možda spava. Probudi je.
Nastupilo je neko ludo i čudno razdoblje u našim životima, i to svi vidimo, osjetimo i znamo. Od straha koji se širi medijima, preko kaosa u bolnicama, pa sve do kvarova tehnologije i zbrke u komunikaciji, ali i nekakvog protresanja odnosa. Odnosa s drugima ili onog kojeg imamo same sa sobom. Čak i astrolozi kažu da je sad vrijeme da se sruše stari obrasci i da se pripremimo na promjene, pa je tako, po meni, i pravo vrijeme da probudimo divlju ženu. U slučaju da ona u nama (trenutno) spava. Pa što to znači?
Kad pustiš kontrolu i prigrliš neizvjesnost
Neki dan sam imala jedan dan bez djeteta, muža i bez obaveza i odlučila sam se osloboditi čak i bilo kakvog rada po kući tipa kuhanje i slične sitnice i posvetiti cijeli dan čitanju na terasi. Imala sam spremnu knjigu od Deepak Chopre (duhovni učitelj za kojeg nisam ni znala da piše neku vrstu romana) no međutim nakon nekoliko poglavlja shvatila sam da se samo mučim. Znam da u garaži imam hrpu knjiga i naprosto sam krenula dolje i tražila neki love story jednostavni roman da me okupira za taj dan. Pronašla sam njega ali oko mi je zapelo i za još jedan naslov – Strah kao lijek.
Nemoj plakati, nisi dečko! I ostale (ne)izvrnute uloge.
U radu s jednom poznatom i priznatom psihoterapeuticom, uz mnoge druge stvari, zagrebla sam u ono što se naziva rodnom ideologijom. Pri tom mi ne pada na pamet pričati o političkom aspektu ovoga, ili se nedajbože baviti (ne)ispravnošću i (ne)potrebi Istambulske konvencije, nego se više osvrnuti na stvarne situacije u kojima se ona događa i iznijeti neka svoja razmišljanja o granicama između rodne ideologije i nečega što se naziva muškom/ženskom energijom.
Je li doista svaka žena „Boginja“?
Već nekoliko dana, ma bit ću iskrena, tjedana kontempliram i meditiram nad praznim wordovim dokumentom, pokušavajući otkriti što bi slijedeće