Seksualnost kao tjelesni osjet duhovne dimenzije
Priznali si mi to ili ne, osjećali se tako ili ne, osim što smo mentalna, emotivna, duhovna i tjelesna bića, seksualnost je važna dimenzija našeg ljudskog postojanja. I baš u ovo naše vrijeme, kad je kao tako eksponirana, javna i istaknuta, u nama je zapravo najzapretenija i, vrlo često, krivo interpretirana.
Rođena da budem divlja
Rođena sam da budem divlja. Da budem u tijelu. Da plešem, krećem se i osjećam. Onako kako mislim i onako kako jesam. U trenutku prepuna svega. Dobrog i lošeg. Mirnog i žestokog. Svojeg i kolektivnog. Da dišem. Da živim.
Tijelo, emocije i mentalno zdravlje
Ja sam čvrsti pobornik psihoterapije. Obožavam taj način rada na sebi i donio mi je puno toga dobroga. Najveći blagoslov je promjena načina na koji razgovaram sama sa sobom. No ipak, neke se stvari ni osvještavanjem, ni promjenom, ni razgovorom nisu razrješile. To su stvari koje nosimo sa sobom čitav život.
Okrećem se prema unutra
Upravo čitam tekst u čijem naslovu stoji – „jedna je žena 3 dana ležala gola“... Svi znamo taj tekst jer ga je bilo nemoguće izbjeći, to je tekst koji je napisala liječnica iz KB Dubrava, govoreći istinu o našem zdravstvenom sustavu. I tekst koji u meni izaziva posebnu jezu. Ne, ne mogu reći da sam prestrašena, iako je strah prisutan unutra, u mom srcu, više sam otvorena za mogućnost da se i meni dogodi takav scenarij. Iako se trudim odvojiti od medija, sve informacije koje držim da su bitne, dođu do mene, pa tako i ova. Gola žena tri je dana ležala na hodniku. To bi mogla biti i ja, već ove zime, s djetetom u trbuhu još uvijek ili s istim tim djetetom na svojim prsima. Gola. Na hodniku neke bolnice. Bez ikog svog, bez podrške kad sam najranjivija. I što s tim?
Želim ti slobodu, hrabrost i jajnike (muda)!
Nedavno se u mom životu opet zavrtio krug u kojem su se podigle neke ustaljene čestice prašine i koje se, već znam, ciklički dižu svakih nekoliko mjeseci ili godina. Riječ je o česticama koje prljaju jedan odnos koji mi je užasno važan i od kojeg zapravo ne želim odustati. (da, to je što misliš :))
Kako ući u energiju zahvalnosti?
Zahvalnost je najljepši i najbogatiji osjećaj u spektru emocija. Ona sama jest spektar emocija. Šteta što se i ona prostituiralai izgubila svoj pravi i istinski smisao. Naime, u vrijeme self help i instant psihologije, zahvalnost je toliko izlizana kao pojam i emocija, da je gotovo postala izjednačena s istrošenošću pozitivne energije, sadašnjeg trenutka i prisutnosti.
Važno je kako se osjećaš, a ne samo kako izgledaš.
Kao vlasnica studia Angels Body and Emotions, koji se u početku izravno fokusirao na ples oko šipke, kombinirajući plesne kružne pokrete, plesnu meditaciju i elemente na šipci kao temelj za razvoj ženstvenosti, samopouzdanja i senzualnosti među ženama, otkrila sam da mnoge žene vole iskustvo senzualnog pokreta, ali nemaju potrebu za šipkom kao rekvizitom.
Radeći sa ženama na taj način više od desetljeća, primjetila sam kako pokreti na podu (floor work) koji se pojavljuje u satovima plesa oko šipke, ima puno mogućnosti kao samostalan trening. Osim toga, paralelno se educirajući u području joge, uočila sam brojne poveznice u duhovnoj dimenziji tih dviju praksi i tako kreirala Feminine Workout.
Ne misli puno, planiraj još manje, pričaj samo kad moraš
Nekad dođe jedan od onih dana u kojima se ne osjećaš najbolje. Meni se nekad desi prvi dan nakon vikenda. Čak i bez obzira na to što je ponedjeljak dan u kojem ponovno počinjem tjedan, tjedan u kojem uglavnom radim ono što volim i želim i predajem se svojoj svrsi, nekad bude jedan od onih ponedjeljaka kad se ne osjećam najbolje. Osjećam da ono što radim nema smisla, da sam preumorna od borbe na sto frontova i da općenito, puno stvari oko mene nije onako kako bi ja htjela, trebala, morala. Zamisli nabrijani PMS samo što to nije to.
Kad pustiš kontrolu i prigrliš neizvjesnost
Neki dan sam imala jedan dan bez djeteta, muža i bez obaveza i odlučila sam se osloboditi čak i bilo kakvog rada po kući tipa kuhanje i slične sitnice i posvetiti cijeli dan čitanju na terasi. Imala sam spremnu knjigu od Deepak Chopre (duhovni učitelj za kojeg nisam ni znala da piše neku vrstu romana) no međutim nakon nekoliko poglavlja shvatila sam da se samo mučim. Znam da u garaži imam hrpu knjiga i naprosto sam krenula dolje i tražila neki love story jednostavni roman da me okupira za taj dan. Pronašla sam njega ali oko mi je zapelo i za još jedan naslov – Strah kao lijek.
Kako Tvoji najveći tereti postaju Tvoje najveće prilike za rast
Otkad znam za sebe bila sam hiper. Hiper aktivna, hiper empatična, hiper željna uspjeha, hiper emocionalna, hiper anksiozna, hiper odgovorna (za ono što jesam i za ono što nisam bila) i hiper ranjiva. Sjećam se još na početku faksa sam bila kod psihologice i rješavala neki test iz kojeg je ona izvukla grafikon mojih stanja, emocija i raspoloženja i taj grafikon izgledao je ko što bi vjerojatno izgledao Pinokijev izvještaj s detektora laži.
I uvijek, ali uvijek mi je taj hiper zadavao najviše boli, najviše poraza i najviše stresa. Taj hiper koštao me poslova, karijera, odnosa, koštao me radosti, smijanja i koštao me hrpe prolivenih suza. Ali najviše me koštao mog duševnog mira. I to je jedino što se promjenilo.
I dalje je tako. Košta me svega, ali više ne plaćam svojim mirom. Ne uvijek, nekad je to valuta, ali puno puno rijeđe nego ranije.