Mnoge žene s kojima sam ja radila osjećaju teret svojih uloga, bez obzira na godine. I taj je teret vidljiv u svakom pokretu tijela, zbog toga se, vjerujem, i kaže da pokret nikada ne laže. Nastavi čitati
Tag Archives: osobni razvoj
Hvala Ti na Tebi
Dan sam započela na najljepši mogući način, kao i uvijek, zahvalnošću. Čak i kad sam loše volje do bola ili me nešto muči, ili imam hrpu obaveza, početak dana u osjećaju zahvalnosti nekako me uvijek vrati na pravi put i u bolje emocije, emocije koje su iskrenije a ne zatrpane bukom mojih misli…
Mojih 12 ikona, 12 emotivnih kraljica, 12 arhetipova žene
Danas se jako puno priča o ženskoj energiji. Netko će znam, reći da je to samo trend, ali taj netko će isto reći puno drugih stvari i vjerojatno komentirati jako bitne vijesti na portalima poput kojoj su zvijezdi izvirile gaćice ili uporno tupiti da je svijet ružno mjesto i da nema smisla biti dobar. Ok, sad generaliziram, ali činjenica je da je sve tako netko jednom zvao trendom. I širenje pismenosti i borbu za pravo glasa žena. Feminizam je isto trend, koji se ponavlja već stoljećima. Eto, zadržalo se. Hahahahaha! Nastavi čitati
Trebala bi moći imati sve.
Svi koji me poznaju znaju da često plačem. Plačem kad sam tužna, plačem kad sam ljuta, plačem kad me dirne nečija priča, plačem na filmove, a otkad sam trudna, plačem i na reklame. Do sada me na taj ganuti plač uvijek potaknula neka izlizana holivudska ljubavna priča za koju sam zapravo već unaprijed znala kako će završiti. No ovaj put, na plač me potaknuo Robert De Niro u ulozi Bena Whitakera, u filmu Pripravnik. Ne moram reći da me bilo jako sram i unatoč povećem trbuhu, utonula sam duboko u fotelju, brišući suze neprimjetnim pokretima ruke.
Nitko to ne zna bolje od Tebe.
Ne bih htjela nikome pokvariti film s detaljnim opisom radnje i zapleta koji su se događali, ali dovoljno je reći da je mlada poduzetnica bila „pod prijetnjom“ toga da CEO preuzme njenu kompaniju koju je sama stvorila, kako bi investitori bili zadovoljni i kako bi spasila svoju obitelj. Na stranu to što su u pitanju milijuni kakve teško da ću ja osobno uspjeti namaknuti svojim biznisom (ali, doduše, tko zna), no kad sam ju vidjela kako pokušava prožvakati da će netko drugi imati posljednju riječ kad je u pitanju njen posao, koji je stvarala sama, suze su tekle bez mogućnosti zaustavljanja.
Zamislila sam si tu situaciju i srce mi je pucalo na pola, a empatija dosegla neslućene razmjere. U glavi sam vrtila filmove, kako bih se ja osjećala kad bi meni netko uzeo mogućnost odlučivanja iz ruku i vrtila sam sve one situacije kad sam pomislila – Ajme kako bi dobro bilo da mi netko makne odgovornost iz ruku. A ne, ne. Moj san, moj posao, moja beba… Moja vizija!
Daleko od toga da se slažem da treba delegirati i da treba imati povjerenja u ljude s kojima radiš i omogućiti da posao funkcionira čak i u tvojoj odsutnosti, ali ipak, ono što ti vidiš i osjećaš, ne može ni najveći poslovni stručnjak na svijetu. Ti osjećaš dušu svog posla.
Budi ponosna na uspješne žene.
Rečenica koja kaže da je žena ženi vuk, ne može biti toliko izlizana koliko je često istinita. Ako je žena uspješna poduzetnica ili „karijeristica“ (čak je i to pogrdna riječ, nije li?), optužuje ju se da zanemaruje svoju obitelj. Ako je žena posvećena svojoj obitelji i užuiva u tome, ostvarujući se na taj oi brojne druge načine iako službeo ne radi, onda joj se predbacuje nekakav antifeminizam. Uglavnom to čine – druge žene. Ženska zavist i osuđivanje može ubosti snažnije i jače od bilo kakve muške uvrede ili podcjenjivanja.
Poduzetnica u filmu proživljava upravo to – osuđivanje drugih mama jer nije ista kao one. Ne stiže uvijek po svoju kćer već to odrađuje tata, ne kuha, ne pere i nema je često kod kuće. To osuđivanje i zamjeranje koje sam tako prepoznala, pravi je trenutak za izjavu Bena Whitakera (Robert De Niro) koja me natjerala u novi nalet plača.
Sjeo je pored dotičnoh „osuđivačica“ i pitao ih nisu li ponosne na ženu koja umjesto njih ruši staklene stropove dokazujući ono što već davno ne bi trebalo dokazivati – sposobnost žena da budu uspješne u poslu a ne odriču se obitelji.
Kad se samo sjetim koliko sam puta bila predmetom osuđivanja drugih žena, a koliko me to tek čeka jer ću i dalje uz svoju bebu, nastojati živjeti svoj san i ostvarivati se na poslovnom planu. U trudnoći možda više no ikad, doznala sam koliko se žene (nažalost su to češće žene nego muškarci) vole petljati u tuđe živote s bezbrojnim dobronamjernim savjetima u koje su blještavo upakirane osuda i stav „ja znam bolje nego ti“.
Nikad se nisam osjećala dijelom takvih ženskih ekipa, smatrajući da je to što sam autsajderica zapravo moja krivica, nisam dovoljno žensko da pričam o ženskim stvarima. Volim kuhati, ali nikad mi nije bilo zanimljivo satima raspredati o receptima i volim svoj dom, ali njegovo je uređenje, vođen je i briga o njemu nešto što radim s guštom i sporedno, kao usput, paralelno žonglirajući svojoim bogatim poslovnim i društvenim životom, treninzima, hobijima i druženjem s mužem. I ne, ne osuđujem drukčije od sebe. Ni ne spominjem ih. Sve dok me puštaju na miru.
Kako bi bilo da mi žene, a sada govorim generalizirajući, malo jedna drugoj postanemo prijateljice i podržimo one koje čine ono što mi ne možemo, ne želimo ili ne trebamo, a itekako je korisno? Kako bi bilo da učimo jedna od druge bez pametovanja s jedne i osuđivanja s druge strane? I da parafraziram Lennona: „Imagine all the women…“
Trebala bi moći im
ati sve.
Taman kad su mi se suze u očima mrvicu osušile, holivudski blokbaster ubio me s novom rečenicom starog pripravnika,
tako jednostavnom, a opet tako kompleksnom – trebala bi moći imati sve.
Muški poslovni uspjesi nekako uvijek idu ruku pod ruku s brojnom obitelji i djecom. Je li to uvijek slučaj sa ženama? Ne
baš. Kod nas je često – ili ili. I mi se moramo s time nositi. Kao da je jedini izbor ili ćeš biti dobra majka i supruga, ili ćeš biti poslovna žena. Ako se odlučiš biti oboje, nešto će patiti. Ili tvoj posao ili tvoja obitelj. Ili još jedan ili – ili ćeš patiti ti.
I zato danas žene pod teretom novog feminizma koji nas dobro uči u teoriji, a mi ga loše primjenujemo u praksi često na sebe preuzimaju sve u poslu i u obitelji, ostavljajući malo mjesta zadovoljstvu jednim i drugim i prepuštajući se iscrpljenosti i umoru.
Muškarac koji se odluči sudjelovati u kućanskim poslovima malo više nego je uobičajeno, jednako kao žena ili čak više od nje, u našim će krugovima brzo ispasti papak. No je li to doista tako? Možemo li mi žene, koje imamo toliko potencijala da mijenjamo svijet, a tek smo ga počele ostvarivati, preživjeti u ljubavi s papcima? I kada će se maknuti stigma s muškaraca koji su s nama preuzeli svoj dio odgovornosti u funkcioniranju obitelji i doma općenito. Može li se odgovornost podijeliti na dva dijela? I mogu li tada svi – imati sve?
I Lennon mi opet zvoni u glavi: You may say, I’m a dreamer…
Najbolje stvari u životu događaju se kad ih ne planiraš
Kažu da se najbolje stvari u životu događaju kad ih najmanje očekuješ. Ja kažem da su u krivu. Meni su se najbolje stvari u životu dogodile onda kad nisam planirala, jer nisam imala pojma koji je moj slijedeći korak. Upravo to dogodilo se nedavno. Pojavila si se ti Bebo. Najprije kao mala crtica na testu za trudnoću, a onda i kao točkica na ekranu ultrazvuka. A neki dan, Bebo, vidjela sam te kako skakućeš u mom trbuhu, toliko snažno da smo te pola sata hvatali ultrazvukom. Ah, Bebo, a na koga bi i bila mirna?
Kaže doktorica da si sretna, da uživaš, da imaš dovoljno kisika i finu hranu i da te dobro pazim. Ja i tvoj tata. Isuse, kako to čudno zvuči. Mama i tata.
Bila si neočekivana Bebo, ali ne i neželjena. Samo si nas malo prepala. Ok, više mene nego tvog tatu. Ali kad sam te neki dan vidjela, preplavio me osjećaj ljubavi, straha i nekog poštovanja istovremeno. Hvala ti što si odabrala nas. Uz strah, ljubav i poštovanje, tada sam prvi puta osjetila uzbuđenje. Jer ću dobiti prekrasnu priliku da Tebe naučim sve ono što sam spoznala sama i što ću nastaviti spoznavati do kraja svog života.
Otkad smo skupa, ovdje i na ovom svijetu, ljudi su me prilično udavili Bebo. Udavili i prestravili. Vidjet ćeš ti kad rodiš…čini mi se da je to mnogima omiljena rečenica. A istina je Bebo, da mi mogu objasniti koliko će mi teško biti ne spavati, ustajati i do kraja života brinuti hoće li sve s Tobom biti u redu, ali zaboravljaju da mi nitko od njih ne može dočarati koliko ću te voljeti. Istina je Bebo, da mi i to pokušavaju reći, ali kako objasniti što je bezuvjetna ljubav, kako predočiti sebi nešto što nikada nisi doživjela? Nemoguće.
Nitko mi nije mogao predočiti kako ću voljeti tvog tatu. I dok pišem „tvog Tatu“ suze mi dolaze na oči… 🙂 Da, svi su 
mi rekli da oni početni leptirići brzo nestanu i da sve mane dođu na vidjelo jasnije kad prođe neko vrijeme. Da, svi su mi rekli da nije lako živjeti s nekime, osobito kad to počneš nakon tridesete, svi su mi pričali o različitim navikama, o manjku slobode, o svađama i prepirkama, o tome da niti seks više neće biti ono što je bio nekad. I bili su u pravu Bebo. Leptirići brzo nestanu i zamijeni ih duboka, strasvena, iskrena ljubav. Od poljupca već sada više ne klecaju koljena, ali osjećaj pripadnosti, topline i povjerenja je snažniji od klecanja tisuću putu, toliko snažan da se tlo predamnom zatrese. Istina je da mane dođu na vidjelo, ali ja Ga volim baš zbog tih mana, o bože kako volim njegove mane – živciraju me i volim ih istovremeno. Nije lako živjeti s NEKIME ali je beskrajno lako živjeti s nekime koga voliš – treba truda, rada na sebi, treba energije ali sve je to lako ulagati u odnos koji dišete zajedno. I svađe. Ah da, svađe. Nažalost Bebo, možda ćeš i to nekada čuti. Tata i ja se svađamo tako da čuje cijeli kvart, ali poslije toga se mirimo i još smo jači, rješavamo svaki problem i grlimo se najiskrenije i dobra vijest je Bebo, što su se dva rogata bola dovoljno u početku, tako da se sada to događa jako rijetko. I seks više nije kao nekad, nije nespretan i stisnut na zadnjem sjedištu auta, nego strastven, bogat i pun iskrene ljubavi.
Ne znam jesi li cura ili dečko, i znam da će mi trebati puno strpljenja, vremena i predanosti da ti dam sve od sebe u odgoju i da budem najbolja moguća mama. Najbolja moguća, ali ne savršena jer, Bebo najdraža, savršeni ljudi ne postoje.
Želim ti da budeš na Tatu. Odgovorna, ozbiljna kad treba, pravi diplomat i tolerantna do boli. Želim ti da budeš beskrajno puna ljubavi, puna razumijevanja, i uporna kao bik. I uredna. Jer ja nisam a on je. I baš bi bilo lijepo imati dvoje urednih u kući. 😉 Želim ti da budeš mudra i pametna s lovom, da budeš odgovorna, a s druge strane toliko „blesava“ da samo jednom rječju, gestom ili pokretom možeš natjerati one koje voliš do suza u smijeh. Želim ti da si se, kao on, spremna mijenjati nabolje, osobito zbog ljubavi, i da voliš svoje roditelje, svoje hobije, svoje prijatelje, kolege, mentore, onako s poštovanjem kako ih voli i On. Ako si dečko, želim ti da budeš galantan i gentleman, kao i Tata i da niti jedna žena pored tebe nikad sama sebi ne natoči piće. Želim ti da naučiš voljeti, strastveno i nježno i tolerirati, ma ne tolerirati voljeti mane ljudi oko sebe jer baš te mane, čine ih posebnim. I Tebe će Bebo tvoje mane činiti posebnom.
A želim ti, ma bez lažne skromnosti, da budeš i na mene. Želim ti da pokupiš ono najbolje od mene – da budeš hrabra i nesutrašiva kad treba, a nježna i pekmezasta u drugoj situaciji. Želim ti da, poput mene, u svaku, ali baš svaku situaciju u životu ulaziš otvorenog srca, slobodno i željna novih avantura. Želim ti živiš svoju strast i da živiš svoj život ispunjen tisućama ljubavi: ljubavi prema partneru, ljubavi prema prijateljima, ljubavi prema poslu, knjigama, slobodi, putovanjima, moru, pisanju, bilo čemu što ti odabereš i odlučiš voljeti. Bebo, budi na mene kad je u pitanju strast. Da, tako ćeš možda češće osjetiti padove, ali usponi i vrhovi koje ćeš vidjeti i doživjeti ispunit ćete srećom kao ništa drugo na ovom svijetu. Naučit ću te da budeš poput mene – vrckava čitavog života, uvijek napola dijete, poput Petra Pana i da se do kraja života veseliš malim stvarima koje mnogi ni ne primjećuju. Upravo ta osobina mene osvaja kod mene najviše – spremna sam se jednako razveseliti zagrljaju kao i dobitku na lotu. I da, želim ti da praštaš. Brzo i bez puno muke. Možda te to neće štititi od toga da te ljudi povrijede, ali svakako će ti omogućiti da ta bol ne traje dugo i da te ne truje ljutnja…
Neću ti pričati o tome što ti ne želim da „pokupiš“ od nas. To ćeš i sama brzo saznati Bebo. Ali znaj, da je najvažnije da budeš hrabra i činiš stvari na svoj način, čak i onda kad umireš od straha. Ma ja znam da mi neće biti lako. Od samog početka. I znam da ću mijenjati pelene, paziti na tebe, da ćeš plakati, možda nećeš spavati, da ću uvijek brinuti. Prošla sam, ne brini, u mislima već i tvoj prvi razred i prvu ljubav i pubertet i faks i svašta nešto (da, tvoja mama puno brine, to je jedna od oih mana koje se ne spominju :-)) i ljudi su mi dovoljno puta rekli sve to što me čeka.
Ali ja jedva čekam tvoj prvi osmijeh, tvoj prvi uspjeh, pa čak i tvoju prvu patnju. Proputovat ćeš svijet Bebo, to ti ja obećajem, zajedno s nama, a onda i sama, ako ćeš htjeti. I obećajem da ću biti najbolja što mogu za tebe. Najbolja što mogu jer savršeno ne postoji. Ali to već znaš, jel da?
I da, pusti selo neka priča. Ljudi to ne rade zato što su zli, nego zato što misle da tako treba. I znaš što? Nekad su u pravu, a nekad ne. Tvoj je život tvoja stvar, tvoj način, tvoja sloboda da biraš situacije koje želiš ili reakcije na situacije koje su van tvoje moći. A kad biraš ljubav, nikada nećeš pogriješiti. No, prije svih drugih ljubavi, najprije voli sebe. To je najveća lekcija koju te želim naučiti. . .
