postoji li u tebi divlja žena?
Žena danas. Mnoge naoko imaju sve. Kuće ili stanove, muževe, djecu, posao i financijska sredstva. Prijateljice. Uspjeh. Karijeru. Slobodno vrijeme ponekad. Mnoge danas imaju sve. A osjećaju nezadovoljstvo koje ih razdire iznutra.
Voljeti svoje tijelo, a ne odraz u ogledalu
Jednom sam prilikom u dvorani pitala žene prije treninga neka digne ruku ona koja je potpuno zadovoljna svojim tijelom, točnije svojim izgledom i pogledom u ogledalo. Od desetak žena u dvorani, samo je jedna digla ruku. Ako ćemo iskreno, nisam sigurna da je bila iskrena.
Seksualnost kao tjelesni osjet duhovne dimenzije
Priznali si mi to ili ne, osjećali se tako ili ne, osim što smo mentalna, emotivna, duhovna i tjelesna bića, seksualnost je važna dimenzija našeg ljudskog postojanja. I baš u ovo naše vrijeme, kad je kao tako eksponirana, javna i istaknuta, u nama je zapravo najzapretenija i, vrlo često, krivo interpretirana.
Lako tebi, ti radiš ono što voliš
Lako tebi, ti radiš ono što voliš. Tu rečenicu čula sam nebrojeno puno puta. Blago tebi. Kak je tebi super. Osim toga, u zadnje vrijeme često čujem i ljude koji se žale da su obični, prosječni, da im je život posao, kuća, posao, kuća i eventualno netflix, bez birtije. Opijeni instagram profilima i facebook, tik tok iluzijom, čine im se njihovi životi teškima i dosadnima, naprosto običnima.
Kako nas lažu fitness “gurui” i kako odabrati trening za sebe?
U ovom svijetu u kojem je vanjska forma najbitnija i gdje je, kod odabira fitness programa važan samo rezultat, događa se fenomen u kojem žene vježbaju tri mjeseca prije ljeta, upisuju teretanu i odustaju nakon dva dolaska, ili jednostavno odustanu od pokreta sveukupno, prihvaćajući da njihovo tijelo nikad neće izgledati poput tijela mladolikih fitness guruica koje vrište sa insta feedova i skaču na insta storyima. Ja volim izgledati dobro i volim vidjeti svoje mišiće i volim da se forma vidi. No ono najvažnije mi je kretanje. Ne toliko zbog toga što razmišljam o zdravlju ili želim sebi produljiti život, već zato jer mi pokret predstavlja život. Zdravo tijelo je predivan dar koji ne iskorištavamo dovoljno, tojest ne iskorištavamo ga onako kako bi za nas bilo najbolje.
Malo o predrasudama, dvostrukim standardima i licemjernim algoritmima
Nevjerojatno je da se u današnje vrijeme spominjanje seksualnosti i senzualnosti na google objavi cenzurira. Nevjerojatno je da u današnje vrijeme postoje žene koje vide sliku dviju trudnica uz šipku i to ih asocira na mračni strptiz klub. Nevjerojatno je da te iste žene muškarac koji ne vidi u tome striptiz klub zabavlja i čudi. Nevjerojatno je da djeca i danas misle da je roza boja samo za curice, a plava samo za dječake. Nevjerojatno je da tamo neki muškarci u tamo nekoj europskoj vladi misle da nakon silovanja žena njima mora dokazati da je silovana da bi smjela pobaciti. Nevjerojatna je količina licemjerstva koja nas okružuje.
Za svaku djevojčicu koju je društvo natjeralo da se srami žene u koju se pretvara
Kad sam bila malena curica, uživala sam u pažnji koju sam dobivala. Osjećala sam da sam predivna i pametna, hrabra i vesela, osjećala sam kao da sam jedno sa svojim tijelom i mogla sam satima provesti osjećaju se totalno slobodno, ne razmišljajući kako izgledam dok nešto radim, je li mi se podigla suknjica ili sam otkrila nešto što „ ne bih smjela“. Nisam razmišljala o tome da su moji bokovi nešto loše, mogla satima plesati i vrtiti guzu, ne razlikujući tu vrtnju i migoljenje od vrtnje i migoljenja, naprimjer, ruke.
Kako Tvoji najveći tereti postaju Tvoje najveće prilike za rast
Otkad znam za sebe bila sam hiper. Hiper aktivna, hiper empatična, hiper željna uspjeha, hiper emocionalna, hiper anksiozna, hiper odgovorna (za ono što jesam i za ono što nisam bila) i hiper ranjiva. Sjećam se još na početku faksa sam bila kod psihologice i rješavala neki test iz kojeg je ona izvukla grafikon mojih stanja, emocija i raspoloženja i taj grafikon izgledao je ko što bi vjerojatno izgledao Pinokijev izvještaj s detektora laži.
I uvijek, ali uvijek mi je taj hiper zadavao najviše boli, najviše poraza i najviše stresa. Taj hiper koštao me poslova, karijera, odnosa, koštao me radosti, smijanja i koštao me hrpe prolivenih suza. Ali najviše me koštao mog duševnog mira. I to je jedino što se promjenilo.
I dalje je tako. Košta me svega, ali više ne plaćam svojim mirom. Ne uvijek, nekad je to valuta, ali puno puno rijeđe nego ranije.
Što bi radila da imaš sve pare na ovom svijetu?
Zamisli da novac nije issue. Da ga imaš. Što bi radila? Čime bi se bavila? Znam da će sad neke ko iz topa izbaciti da ne bi radile ništa, ali to je čista laž. Da da je laž je. Jer baš kao što trebamo odmor, avanture, bliske ljude, trebamo i rad. Trebamo i želimo se osjećati korisno, smisleno i potrebno. I zato - postavi si pitanje što bi radila da si zauvijek financijski zbrinuta? Tu leži tvoja svrha. I da, ona je sputana jedino strahovima, pravilima i društveno nametnutim standardima, a s druge strane s time da od onog što je tvoja svrha ujedno mora biti i tvoj način zarade. A ne mora.
imati, biti, plesati…
Mnoge žene s kojima sam ja radila osjećaju teret svojih uloga, bez obzira na godine. I taj je teret vidljiv u svakom pokretu tijela, zbog toga se, vjerujem, i kaže da pokret nikada ne laže.