Žene, praznik i poklon koji želimo
Drage žene, Kako ste? Bliži se „naš praznik“ ali nekako u srcu osjećam da smo još jako daleko od slavljenja ženskosti i žena u pravom smislu te riječi. Čitam danas javljanja ih sigurnih kuća – pišu žene o tome kako su tamo pobjegle od zlostavljača da bi i na tom „sigurnom“ mjestu bile zlostavljane od samih žena.
Must be nice having a wife
Malo sam već i sama sebi dosadna kad pišem o tom nevidljivom teretu kojeg žene i dalje nose, ali naprosto me uvijek nešto trigerira ili podsjeti na tu tematiku. Sklona sam poravnavati nepravde, pa me tako ova nepravda uvijek kopka. A ono što me kopka još više jest to da smo si tu nepravdu same natovarile na leđa. I rado je nosimo.
Zakorači u svoju žensku moć i otkrij koliko si (zapravo) plodna
Koliko smo zapravo plodne ne otkriva broj djece koju smo rodile ili uopće naša plodnost samo u smislu rađanja, već naša sposobnost i mogućnost u koju smo zakoračile da rađamo iz svoje ženske snage i moći. Naša mogućnost da kao žene mijenjamo koncepte koji su u nas unijeli stotine programa i ograničenja i da prihvatimo da sve ono što se smatralo našom slabošću – emocije, promjene, menstrualni ciklus, majčinstvo i hormonalne turbulencije – može predstavljati našu najveću snagu.
Malo o predrasudama, dvostrukim standardima i licemjernim algoritmima
Nevjerojatno je da se u današnje vrijeme spominjanje seksualnosti i senzualnosti na google objavi cenzurira. Nevjerojatno je da u današnje vrijeme postoje žene koje vide sliku dviju trudnica uz šipku i to ih asocira na mračni strptiz klub. Nevjerojatno je da te iste žene muškarac koji ne vidi u tome striptiz klub zabavlja i čudi. Nevjerojatno je da djeca i danas misle da je roza boja samo za curice, a plava samo za dječake. Nevjerojatno je da tamo neki muškarci u tamo nekoj europskoj vladi misle da nakon silovanja žena njima mora dokazati da je silovana da bi smjela pobaciti. Nevjerojatna je količina licemjerstva koja nas okružuje.
kako sam prestala tražiti savršenstvo i počela živjeti roditeljstvo
Danas sam intenzivno razmišljala ili čak bi bolje bilo reći – osjećala kako još nisam spremna biti mama dvoje djece i kako nisam ni sada, u sedmom mjesecu trudnoće, sigurna jesam li to ikad željela.
Važno je kako se osjećaš, a ne samo kako izgledaš.
Kao vlasnica studia Angels Body and Emotions, koji se u početku izravno fokusirao na ples oko šipke, kombinirajući plesne kružne pokrete, plesnu meditaciju i elemente na šipci kao temelj za razvoj ženstvenosti, samopouzdanja i senzualnosti među ženama, otkrila sam da mnoge žene vole iskustvo senzualnog pokreta, ali nemaju potrebu za šipkom kao rekvizitom.
Radeći sa ženama na taj način više od desetljeća, primjetila sam kako pokreti na podu (floor work) koji se pojavljuje u satovima plesa oko šipke, ima puno mogućnosti kao samostalan trening. Osim toga, paralelno se educirajući u području joge, uočila sam brojne poveznice u duhovnoj dimenziji tih dviju praksi i tako kreirala Feminine Workout.
Za svaku djevojčicu koju je društvo natjeralo da se srami žene u koju se pretvara
Kad sam bila malena curica, uživala sam u pažnji koju sam dobivala. Osjećala sam da sam predivna i pametna, hrabra i vesela, osjećala sam kao da sam jedno sa svojim tijelom i mogla sam satima provesti osjećaju se totalno slobodno, ne razmišljajući kako izgledam dok nešto radim, je li mi se podigla suknjica ili sam otkrila nešto što „ ne bih smjela“. Nisam razmišljala o tome da su moji bokovi nešto loše, mogla satima plesati i vrtiti guzu, ne razlikujući tu vrtnju i migoljenje od vrtnje i migoljenja, naprimjer, ruke.
Kako Tvoji najveći tereti postaju Tvoje najveće prilike za rast
Otkad znam za sebe bila sam hiper. Hiper aktivna, hiper empatična, hiper željna uspjeha, hiper emocionalna, hiper anksiozna, hiper odgovorna (za ono što jesam i za ono što nisam bila) i hiper ranjiva. Sjećam se još na početku faksa sam bila kod psihologice i rješavala neki test iz kojeg je ona izvukla grafikon mojih stanja, emocija i raspoloženja i taj grafikon izgledao je ko što bi vjerojatno izgledao Pinokijev izvještaj s detektora laži.
I uvijek, ali uvijek mi je taj hiper zadavao najviše boli, najviše poraza i najviše stresa. Taj hiper koštao me poslova, karijera, odnosa, koštao me radosti, smijanja i koštao me hrpe prolivenih suza. Ali najviše me koštao mog duševnog mira. I to je jedino što se promjenilo.
I dalje je tako. Košta me svega, ali više ne plaćam svojim mirom. Ne uvijek, nekad je to valuta, ali puno puno rijeđe nego ranije.
Mojih 12 ikona, 12 emotivnih kraljica, 12 arhetipova žene
Danas se jako puno priča o ženskoj energiji. Netko će znam, reći da je to samo trend, ali taj netko će isto reći puno drugih stvari i vjerojatno komentirati jako bitne vijesti na portalima poput kojoj su zvijezdi izvirile gaćice ili uporno tupiti da je svijet ružno mjesto i da nema smisla biti dobar. Ok, sad generaliziram, ali činjenica je da je sve tako netko jednom zvao trendom. I širenje pismenosti i borbu za pravo glasa žena. Feminizam je isto trend, koji se ponavlja već stoljećima. Eto, zadržalo se. Hahahahaha!