Martina R.

Ivka – prvi tren kada sam je vidjela sam pomislila: „Kakva žena!!!“ Nisam je poznavala, samo sam osjetila, divnu, snažnu, veselu, osjećajnu, toplu, strastvenu, autentičnu…..ženu. Ženu otvorenog srca. Ženu koja se ne srami biti svoja, koja se ne srami osjećati i ISKRENO pokazati kako se osjeća.

Uzela sam individualne satove ne da bih napredovala brže i bolje od grupe, ne da bih izvježbala neki element do savršenstva. Ne znajući iskreno što me čeka, uzela sam ih jer sam osjetila da meni to treba. Ne da mi treba nego mi užasno treba. Što je točno to što mi je trebalo u momentu kada sam pisala mail za individualni sat nisam znala, ali želja da krenem je bila veća i brža od svjesnog uma.

Što sam dobila..i što je to što mi je to trebalo: dobila sam slobodu koja mi je trebala, dobila sam onaj osjećaj da impuls života u mojoj zdjelici još kuca, da mogu biti luda i divlja, tužna i ranjena, umorna i vrckasta…dobila sam užitak u svakom pokretu pa i onima koji su bolni ili teški ili bolno teški, isplakala sam tugu koja je vrištala da bude isplakana, a ja sam je potiskivala i potiskivala jer moram biti snažna i jer nemam vremena plakati. Dobivam natrag sebe koju sam nekada poznavala. Dobivam natrag i sebe koju nisam poznavala, sebe koju sam, čim je nekada davno provirila van, zatrpala duboko, duboko da je nitko nikada više ne vidi. Nikada ne znam kako će sat teći niti kako će završiti…ne želim znati. Znam da će Ivka osjetiti kud trebamo ići i da ćemo doći točno tamo gdje mi treba taj dan.

Individualni sat ne služi tome da nadoknadite propušteni trening, individualni sat služi tome da probudite iskonske sebe u sebi i da počistite sve ono što vam stoji na putu.