Množi li se ljubav kad se dijeli?

Već i ptice na grani znaju da mi je bilo teško kad sam rodila. Pisala sam o tome nekoliko puta i uvijek sam nastojala biti iskrena prema sebi, ali i prema drugim ženama jer, smatram, nije to stvar kukanja, već podrške i nastojanja da jedna drugoj kažemo – hej, nisi jedina i meni je tako.

Ono o čemu nisam pisala jest kako se mijenjaju odnosi kad postaneš mama. Nastavi čitati

Zašto je bolje imati muški mozak i kada je biti žena postalo uvredljivo?

Ovih dana kroz glavu mi prolaze razni stereotipi koje smo si svi nekako negdje nametnuli i kao da se od njih jako teško pomičemo. Iako smo danas otvorenije društvo, o svemu su puno lakše i puno glasnije priča, ljudi se mahom okreću duhovnosti i mijenjaju svijest o sebi i životu, još uvijek se neke predrasude čvrsto i utaboreno drže u nama.

I, dok izgovaramo njihove formulacije u rečenicama, kao da odišu ponosom.

Jedna od tih rečenica koja mi uvijek „reže mozak“ jest rečenica koju na različite načine izgovaraju upravo žene. Ne samo da je izgovaraju nego je izgovaraju s ponosom i, priznajem, ja sam bila jedna od njih i još uvijek jesam, često se ulovim u tome.

Ta rečenica glasi – ma ja sam ti kao muško. Ili: ma ja ti imam muški mozak. Gdje, kada i tko nam je u nekom trenutku objasnio da je bolje imati muški mozak i kada je točno biti kao žena, postala uvredljiva formulacija? Jesmo li sami krivi što djeci od malih nogu ponavljamo da samo curice plaču i da je bacati loptu kao curica loša stvar.

 | Author: Ivka Armanda Todorović

 

Puno razmišljam o ovome, a još više od nedavno, kada mi je jedan prijatelj rekao da mu je baš super pričati sa mnom jer imam muški mozak. Nije to što je on rekao, nego je to što sam ja osjetila ponos radi toga. Ponos što „ne bacam kao curica“.

Da se razumijemo, ja se dičim time što sam ženstvena i sretna sam što osjećam tu ženstvenost duboko u sebi i baš zato me taj mali osjećaj ponosa baš zatekao. Zamislila sam se nad time i od tada sam vrlo oprezna baš kod takvih rečenica i primjećujem ih puno više.

Naime, kad je u pitanju ravnopravnost, ja sam all in, ali jednako sam tako svjesna da su muškarci i žene različiti. S druge strane, pojam ženstvenosti i pojam muževnosti su jako individualni i mislim da to treba poštivati. Također, uvjerena sam da se ne rađamo s već utvrđenim postavkama o tome što je ženstveno a što muževno nego nam se to implementira u misli i djela kroz djetinjstvo i odrastanje, ali i kasnije u životu.

Moj je stav da je ženstvenost nešto što osjećaš u sebi iznutra i izražavaš na svoj način. Nekom je to visoka peta, a nekome vožnja motora. Zašto bi ženstveno moralo za svakoga značiti isto? Ili još gore, zašto bi ženstveno značilo pekmezasto, slabo, plačljivo i nesposobno?

To su samo predrasude, predrasude koje brojne žene razbijaju svakog dana. Problem je u tome što svojim djelima mijenjaju predrasude, ali baš ta djela nazivaju muškim osobinama u sebi.

Ja sam svoju ženstvenost pronašla i produbila plesom. Kad polagano kružim svojim bokovima ili kad si dozvolim da u meditativnom plesom pustim suzu i osjetim svoju ranjivost, tada osjećam i svoju najdublju žensku prirodu.

Vani sam pretežno u tenisicama, dok plešem sam u štiklama ili bosa, ali koju god odjeću nosila na tijelu, ženstvenost nosim u svom srcu i svojoj zdjelici. Ona je moja životna energija, seksualnost koju čuvam samo za sebe, sloboda da budem to što jesam.

 | Author: Angels Body&Emotions

Ponekad moj osjećaj ženstvenosti pokazujem i izražavam na naoko stereotipni način – u štiklama, kroz nježnost i senzualnost ili seksepil, a ponekad naganjam u staroj trenirci loptu sa sinom u parku, a i dalje sam ženstvena.

U dvorani se svakog dana susrećem s brojnim ženama koje smatraju da su izgubile svoju ženstvenost negdje putem i da se zbog toga osjećaju sputano, i previše „muški“. Mnoge od njih pronašle su taj osjećaj u plesu, u muzici, u kružnim pokretima i mogućnosti da budu ranjive i da svoju seksualnost izražavaju slobodno i neovisno o ikome drugome, da plešu za sebe.

Ne mislim da su plesom postale ženstvenije, već da su samo našle svoj način kako izraziti tu emociju. I ono najbitnije, nadam se da su upoznajući sebe i vraćajući se svojoj biti prestale ili barem prestaju rečenicu „ti si baš kao muško“ smatrati komplimentom.

 

Izvor: https://zdravakrava.24sata.hr/psiha-i-seks/kolumna-zasto-je-bolje-imati-muski-mozak-i-kada-je-biti-zena-postalo-uvredljivo-13900

Udana, neudana, rastavljena ili sama: Fućkaš konvencije – samo budi svoja!

Već više od osam godina bavim se plesom i podučavanjem plesa koji, u mom slučaju, uključuje šipku. Taj posao ili poziv kako ga ja zovem, od prvog je susreta moja najveća strast i najljepše otkriće do kojeg sam do sada došla. Iako sam po struci novinarka, a bavila sam se brojnim poslovima, dvorana, šipka, polumrak i desetak žena koje učim kako da budu svoje i slobodne – moja su najveća strast.
Otkako sam postala majka, to se nije promijenilo. Uvijek sam se bojala da će rođenje djeteta koje će uzeti moju ljubav i pažnju, nekako umanjiti strast koju osjećam prema svom pozivu, ali to se nije dogodilo. Dijete me samo natjeralo da preispitam sebe i sve ono što s velikim, otvorenim srcem predajem u dvorani.
Od svega me najviše natjeralo da preispitam značenje riječi sloboda. Jer, kako se osjećati slobodnom, kad ti cijeli dan prolazi u čvrsto utvrđenoj rutini? Kako osjećati onu divlju i nesputanu sebe, kad znaš da će ti jutro početi u 7:30, mijenjanjem pelene i pravljenjem doručka? Kako biti lavica, ptica ili teći kao rijeka kad znaš da ćeš 700 puta bacati ukakanu pelenu u smeće, čistiti nered nakon obroka, kuhati, prati suđe i žonglirati ulogama u svom životu kao najiskusniji cirkusant? Kako da ti budeš slobodna, kad ti je svaki dan isti?
 | Author: Martina Cvek

Odgovor se, kao i obično, krije u nama samima. I nije jednoznačan. Za mene, pronađen je na dvije razine – u mom umu ( ili stavovima) i u mojim emocijama.

Prvi odgovor došao je od mog muža. Lagano zavaljeni, gledali smo film o Mohamedu Aliju, koji je prkosio vojsci, državi i Crkvi. I upravo je rekao nešto ultra pametno o tome kako ga baš briga za sve učmale postavke i stavove, kad se muž okrenuo prema meni i rekao – Isuse, pa ti si Ali! Prasnula sam od smijeha jer se ne borim protiv bilo koje institucije, a pogotovo mašine američke vojske, ali shvatila sam što je htio reći. Fućka mi se za konvencije. I kako vrijeme prolazi, fućka mi se sve više i više i više.

Sve vi neudane ili rastavljene žene, znat ćete o čemu pričam. Ako si sama, vječito je pitanje kad ćeš nekoga naći, spominjanje biološkog sata, i skrušeni pogledi puni sažaljenja jer, jadna, ne dolaziš u paru.

 | Author: Martina Cvek
Been there, done that. A shvatit će to i sve žene u paru koje nemaju djecu – omiljeno pitanje tada postaje kad ćeš roditi. Na to pitanje, uvijek sam sa zadovoljstvom odgovarala – ne želim nikad imati djecu.

To naravno nije bila istina, ali radovao me izraz lica nakon te rečenice. Kad sam se udala i dobila dijete, mislila sam da je s time gotovo. Ali ne! Kad ćete na drugo? Odgovor na to pitanje još uvijek smišljam, ali kad ga smislim bit će papreno. Samo da vidim izraze lica.

Ne borim se protiv establišmenta niti američke vojske, ali svaki drski odgovor na pitanje nepoznate ili polupoznate osobe koje zadire o moju intimu koji izazove gnušanje ili lagani šok, moja je mala pobjeda. Društvene norme 0Ivka 1.

Iako se i sama ponekad osjećam kao u zlatnom kavezu, osjećaji i bura koju nosim u sebi omogućuju mi da se osjećam slobodno. Imam sve što bi žena mojih godina „trebala“ imati, a ipak sam ponekad nezadovoljna, tužna, živčana ili ljuta. U navali teorija pozitivnog razmišljanja i obaveze vječno nasmijanog lica, moja je osobna odluka biti tužna, živčana i ljuta.

 

Izvor: https://zdravakrava.24sata.hr/psiha-i-seks/udana-neudana-rastavljena-ili-sama-fuckas-konvencije-samo-budi-svoja-14235