Kad sam bila malena curica, uživala sam u pažnji koju sam dobivala. Osjećala sam da sam predivna i pametna, hrabra i vesela, osjećala sam kao da sam jedno sa svojim tijelom i mogla sam satima provesti osjećaju se totalno slobodno, ne razmišljajući kako izgledam dok nešto radim, je li mi se podigla suknjica ili sam otkrila nešto što „ ne bih smjela“. Nisam razmišljala o tome da su moji bokovi nešto loše, mogla satima plesati i vrtiti guzu, ne razlikujući tu vrtnju i migoljenje od vrtnje i migoljenja, naprimjer, ruke.
Nastavi čitatiBrutalno svoja i zašto?
Otkad sam počela intenzivnije pisati na blogu i dio svojih razmišljanja koje inače dijelim u mailovima svojim Angelsicama koje pišem svaki tjedan, vrlo često u inbox dobijem savjete tipa – ti si dobra mama, nemoj se toliko brinuti ili – bit će sve u redu, prepusti se, i slično. Iako iskreno cijenim i volim svaki komentar i iskrenu podršku, ne pišem zato jer šaljem poziv u pomoć . Ne pišem da privučem pažnju. A još manje pišem kako bi izazvala sažaljenje ili dokazala svoju vrijednost.
Nastavi čitatiJesi li dobra curica?
Svijet je prepun dobrih curica koje osmijehom i potisnutim suzama, davanjem i suspregnutim bijesom, pristojnošću i mržnjom u srcu, stupaju u svoje odnose, brakove, prijateljstva, poslove i roditeljstvo, uvjerene kako će sve biti kako treba, mirno i spokojno, ako samo dovoljno žrtvuju sebe i ono što jesu.
Nastavi čitatiŠto kada ne znaš kako dalje?
Svi se mi ponekad nađemo u škripcu. Možemo na to ljepiti razne naljepnice ružičastih boja, možemo se boriti protiv emocija ili se praviti da ne postoje. Možemo kriviti sebe i druge, zahtjevati od sebe ili drugih da preuzmu odgovornost, možemo lupati nogama o pod, ljutiti se, zaviditi i proklinjati život.
Nastavi čitatiZnaš li da vrijediš?
Ako ti treba podsjetnik da vrijediš samim postojanjem, ako se želiš prisjetiti svih svojih dobrih strana i ako ti dugo nitko nije rekao nešto predivno, čitaj dalje.
Nastavi čitatiKako Tvoji najveći tereti postaju Tvoje najveće prilike za rast
Otkad znam za sebe bila sam hiper. Hiper aktivna, hiper empatična, hiper željna uspjeha, hiper emocionalna, hiper anksiozna, hiper odgovorna (za ono što jesam i za ono što nisam bila) i hiper ranjiva. Sjećam se još na početku faksa sam bila kod psihologice i rješavala neki test iz kojeg je ona izvukla grafikon mojih stanja, emocija i raspoloženja i taj grafikon izgledao je ko što bi vjerojatno izgledao Pinokijev izvještaj s detektora laži.
I uvijek, ali uvijek mi je taj hiper zadavao najviše boli, najviše poraza i najviše stresa. Taj hiper koštao me poslova, karijera, odnosa, koštao me radosti, smijanja i koštao me hrpe prolivenih suza. Ali najviše me koštao mog duševnog mira. I to je jedino što se promjenilo.
I dalje je tako. Košta me svega, ali više ne plaćam svojim mirom. Ne uvijek, nekad je to valuta, ali puno puno rijeđe nego ranije.
Nastavi čitatiAnksiozna, a sretna – kako se nositi s neprihvatljivim dijelovima sebe
Anksioznost, prekomjerno razmišljanje, osjećaj koji dolazi od nikuda, a onda biva višestruko uvećan negativnim i katastrofičnim mislima zbog kojih imaš osjećaj – da se SVE raspada, da NIŠTA nije kako treba, da je tvoj CIJELI život potpuni promašaj. Puno žena znam koje se bore s tim, a ne znaju kako. I sama sam jedna od njih. Samo, ja jesam često anksiozna, ali se NE BORIM s tim, već sam naučila kako biti anksiozna, a biti sretna.
Nastavi čitati