Kako je život zanimljiv i neobuzdan i kako ti, ako dopustiš, plete priče koje sama nikad ne bi isplela. Zadnjih godina ja sam prošla unutarnje i vanjske bure u svom životu i preispitala sam sve što sam nekad bila, sve u što sam nekad vjerovala, sve što mi je nekad bilo ISTINA s velikim slovima.

Danas jako puno ljudi tvrdi da ima neku dijagnozu odnosno da mu / joj je mentalno zdravlje narušeno. Jesmo li pretjerali u tim dijagnozama ili je svijet pretjerao u normalizaciji i prihvaćanju nenormalnog ponašanja, stremljenja i u nerealnim očekivanjima?

Koliko si i kako u kontaktu sa svojim tijelom? Osjećaš li da se tijelo mijenja ovisno o tvojim osjećajima, životnoj situaciji ili količini stresa kojem si izložena?

Naoko imaš sve. Kuću u cvijeću, muža i djecu. Posao i školovanje. Možda i nešto novca. A nikako nemaš to unutarnje zadovoljstvo. Ono što nazivaju srećom.

Žena danas. Mnoge naoko imaju sve. Kuće ili stanove, muževe, djecu, posao i financijska sredstva. Prijateljice. Uspjeh. Karijeru. Slobodno vrijeme ponekad. Mnoge danas imaju sve. A osjećaju nezadovoljstvo koje ih razdire iznutra.

Dan žena je prošao, a krilatica – „žene mogu imati sve“ ostaje vijesti u zraku. Nema ništa loše u tome da želimo imati sve, i trebamo imati pravo imati sve, ali treba znati da „imati sve“ zahtijeva velike promjene u društvu, zakonu, obiteljskim  odnosima i – našim glavama.  Ja sam s prvim djetetom odlučila imati sve. To je značilo da sam radila punom parom, aktivirala sam svoje selo (bake s jedne i druge strane) i mužu djecu prepuštala brojne večeri. Gazila sam, ne , galopirala sam kroz život i balansirala poslom i djecom  brakom i vremenom za sebe. Naizgled, imala sam sve. I onda sam pala. U totalno pregorijevanje na svim poljima. Dvije godine nisam imala volje za ništa.