Svima nam ponekad treba injekcija pozitive, da srce brže zakuca, da se koža naježi i da smo spremni na svaki izazov.
Pun mi je kufer
Pun mi je kufer toga da samnom nešto ne štima. Da trebam mijenjati ovo ili ono, postati netko ili nešto. Nastavi čitati
Nemam vremena, kronično nemam vremena, ali kad me uhvati osjećaj da moram izbaciti riječi iz sebe, inspiracija da nešto kažem ili želja da se izrazim, onda sve puštam i sjedam za laptop jer znam da je inspiracija neuhvatljiva i da ono što ne izrazim odmah u trenutku, nestane iz mene već u slijedećem ili više nije tako moćno kao što je bilo kad se pojavilo. Nastavi čitati
Ja se, čini se oduvijek, mučim s osjećajem nedovoljnosti i vrlo često svoj uspjeh podcjenjujem. Trebalo je puno godina da počnem proces u kojem ću prigrliti, zagrliti i prihvatiti taj dio sebe kao svoju prijateljicu. Danas je puno instant rješenja i brzopoteznih tehnika, a jako malo svjesnih ljudi koji će vam iskreno reći da instant rješenja nema. Ja sam otkrila te ljude. I oni, kao i vlastito promišljanje, doveli su me do nekih alata koji mi pomažu da prihvatim i zavolim sve djeliće sebe. I da uvijek ponovo učim čemu mi oni služe. Želim to od srca podijeliti s drugim ženama, a uz to i pokloniti vam radnu bilježnicu koju sam kreirala po svojim alatima i onako kako meni treba da zapisujem sve što zapisati želim a da mi je na jednom mjestu. Nastavi čitati
Ova je tema toliko izlizana u današnje vrijeme, da mi je naslov bilo tako teško napisati, da sam htjela napisati neki totalno drukčiji naslov, naprimjer – kako uloviti jednoroga za rog, a ne bi bilo ni daleko od istine, jer koliko ljudi znate da je zapravo ulovilo jednoroga za rog? Otprilike onoliko koliko ih ima koji zaista vole sebe uvijek i u svakom trenutku, bez obzira na okolnosti svojeg života. Koliko ljudi znate da vole sebe bezuvjetno? I što to zapravo znači? Kako se „vidi“ na van? Nastavi čitati
Nikad ne pišem tekstove na silu. Odnosno nikad ih ne pišem čak ni onako kako „bi trebalo“ imajući na umu strukturu, slijed i glavne teme koje ću obraditi. Pišem ih onako kako nastojim i živjeti. U trenutku. I tako u meni već dugo kuhaju riječi i slova koje bi htjela proliti na papir kako bih nekoga potaknula da promjeni paradigmu škola – faks – posao – obitelj – penzija. Ili možda mlađoj osobi koja već sad dok studira, polako vidi kako odabrano zanimanje, fakultet i na kraju struka – nije ono što doista želi. I ne, pri tom ju neću ohrabriti da ostavi sve i odustane. Jer ni to nije rješenje. Nastavi čitati
Počela je 2019. 1.1. 2019. sve je drugačije. Započela si tu naviku koju težiš započeti, kile su se počele topiti same od sebe, odnos s mužem je savršen ili si našla savršenog muža i općenito, sve je nekako drugačije nego 31.12.? Paaaa, ne baš. Nastavi čitati
