Novinarka koja pleše oko šipke ili zašto (neki) životni izbori nisu toliko važni

Nikad ne pišem tekstove na silu. Odnosno nikad ih ne pišem čak ni onako kako „bi trebalo“ imajući na umu strukturu, slijed i glavne teme koje ću obraditi. Pišem ih onako kako nastojim i živjeti. U trenutku. I tako u meni već dugo kuhaju riječi i slova koje bi htjela proliti na papir kako bih nekoga potaknula da promjeni paradigmu škola – faks – posao – obitelj – penzija. Ili možda mlađoj osobi koja već sad dok studira, polako vidi kako odabrano zanimanje, fakultet i na kraju struka – nije ono što doista želi. I ne, pri tom ju neću ohrabriti da ostavi sve i odustane. Jer ni to nije rješenje. Nastavi čitati

New year, new me bullshit

Počela je 2019. 1.1. 2019. sve je drugačije. Započela si tu naviku koju težiš započeti, kile su se počele topiti same od sebe, odnos s mužem je savršen ili si našla savršenog muža i općenito, sve je nekako drugačije nego 31.12.? Paaaa, ne baš. Nastavi čitati

Kako sebi, a i drugima (ne)uništiti Božić…

Krenulo je adventsko bunilo. Već je i prije krenulo, za neke i u studenom, a čudi me da većina dućana nema okićene izloge od rujna, čim prestane ljetno ludilo, da se prebacimo u Božićno bunilo. Nemojte me krivo shvatiti, obožavam Božić, blagdane, lampice i skoro sve što ide s tim, i uopće nisam Grichevski tip osobe. Volim toplinu doma kad ga ukrasim svijećicama i lampicama i volim miris kobasa i kuhanog vina i kad moj grad bljesne svjetlošću i dobrim raspoloženjem. Ali.. Nastavi čitati