Hvala Ti na Tebi

Dan sam započela na najljepši mogući način, kao i uvijek, zahvalnošću. Čak i kad sam loše volje do bola ili me nešto muči, ili imam hrpu obaveza, početak dana u osjećaju zahvalnosti nekako me uvijek vrati na pravi put i u bolje emocije, emocije koje su iskrenije a ne zatrpane bukom mojih misli…

Nastavi čitati

Množi li se ljubav kad se dijeli?

Već i ptice na grani znaju da mi je bilo teško kad sam rodila. Pisala sam o tome nekoliko puta i uvijek sam nastojala biti iskrena prema sebi, ali i prema drugim ženama jer, smatram, nije to stvar kukanja, već podrške i nastojanja da jedna drugoj kažemo – hej, nisi jedina i meni je tako.

Ono o čemu nisam pisala jest kako se mijenjaju odnosi kad postaneš mama. Nastavi čitati

Zašto je bolje imati muški mozak i kada je biti žena postalo uvredljivo?

Ovih dana kroz glavu mi prolaze razni stereotipi koje smo si svi nekako negdje nametnuli i kao da se od njih jako teško pomičemo. Iako smo danas otvorenije društvo, o svemu su puno lakše i puno glasnije priča, ljudi se mahom okreću duhovnosti i mijenjaju svijest o sebi i životu, još uvijek se neke predrasude čvrsto i utaboreno drže u nama.

I, dok izgovaramo njihove formulacije u rečenicama, kao da odišu ponosom.

Jedna od tih rečenica koja mi uvijek „reže mozak“ jest rečenica koju na različite načine izgovaraju upravo žene. Ne samo da je izgovaraju nego je izgovaraju s ponosom i, priznajem, ja sam bila jedna od njih i još uvijek jesam, često se ulovim u tome.

Ta rečenica glasi – ma ja sam ti kao muško. Ili: ma ja ti imam muški mozak. Gdje, kada i tko nam je u nekom trenutku objasnio da je bolje imati muški mozak i kada je točno biti kao žena, postala uvredljiva formulacija? Jesmo li sami krivi što djeci od malih nogu ponavljamo da samo curice plaču i da je bacati loptu kao curica loša stvar.

 | Author: Ivka Armanda Todorović

 

Puno razmišljam o ovome, a još više od nedavno, kada mi je jedan prijatelj rekao da mu je baš super pričati sa mnom jer imam muški mozak. Nije to što je on rekao, nego je to što sam ja osjetila ponos radi toga. Ponos što „ne bacam kao curica“.

Da se razumijemo, ja se dičim time što sam ženstvena i sretna sam što osjećam tu ženstvenost duboko u sebi i baš zato me taj mali osjećaj ponosa baš zatekao. Zamislila sam se nad time i od tada sam vrlo oprezna baš kod takvih rečenica i primjećujem ih puno više.

Naime, kad je u pitanju ravnopravnost, ja sam all in, ali jednako sam tako svjesna da su muškarci i žene različiti. S druge strane, pojam ženstvenosti i pojam muževnosti su jako individualni i mislim da to treba poštivati. Također, uvjerena sam da se ne rađamo s već utvrđenim postavkama o tome što je ženstveno a što muževno nego nam se to implementira u misli i djela kroz djetinjstvo i odrastanje, ali i kasnije u životu.

Moj je stav da je ženstvenost nešto što osjećaš u sebi iznutra i izražavaš na svoj način. Nekom je to visoka peta, a nekome vožnja motora. Zašto bi ženstveno moralo za svakoga značiti isto? Ili još gore, zašto bi ženstveno značilo pekmezasto, slabo, plačljivo i nesposobno?

To su samo predrasude, predrasude koje brojne žene razbijaju svakog dana. Problem je u tome što svojim djelima mijenjaju predrasude, ali baš ta djela nazivaju muškim osobinama u sebi.

Ja sam svoju ženstvenost pronašla i produbila plesom. Kad polagano kružim svojim bokovima ili kad si dozvolim da u meditativnom plesom pustim suzu i osjetim svoju ranjivost, tada osjećam i svoju najdublju žensku prirodu.

Vani sam pretežno u tenisicama, dok plešem sam u štiklama ili bosa, ali koju god odjeću nosila na tijelu, ženstvenost nosim u svom srcu i svojoj zdjelici. Ona je moja životna energija, seksualnost koju čuvam samo za sebe, sloboda da budem to što jesam.

 | Author: Angels Body&Emotions

Ponekad moj osjećaj ženstvenosti pokazujem i izražavam na naoko stereotipni način – u štiklama, kroz nježnost i senzualnost ili seksepil, a ponekad naganjam u staroj trenirci loptu sa sinom u parku, a i dalje sam ženstvena.

U dvorani se svakog dana susrećem s brojnim ženama koje smatraju da su izgubile svoju ženstvenost negdje putem i da se zbog toga osjećaju sputano, i previše „muški“. Mnoge od njih pronašle su taj osjećaj u plesu, u muzici, u kružnim pokretima i mogućnosti da budu ranjive i da svoju seksualnost izražavaju slobodno i neovisno o ikome drugome, da plešu za sebe.

Ne mislim da su plesom postale ženstvenije, već da su samo našle svoj način kako izraziti tu emociju. I ono najbitnije, nadam se da su upoznajući sebe i vraćajući se svojoj biti prestale ili barem prestaju rečenicu „ti si baš kao muško“ smatrati komplimentom.

 

Izvor: https://zdravakrava.24sata.hr/psiha-i-seks/kolumna-zasto-je-bolje-imati-muski-mozak-i-kada-je-biti-zena-postalo-uvredljivo-13900