Zašto neke mame kukaju (više od drugih)?
Zadnjih nekoliko tjedana osjećam kompletnu zasićenost svojom majčinskom ulogom. Šmrkavi nosevi, pokakane guzice, usisavač, krpa i kuhinja uzmaju puno previše od mojih 24 sata. Puno više nego ja to želim i puno više nego je meni to podnošljivo. Jedan dan sam stavila bebu u sigurno okruženje, sina montirala pred tv, zatvorila se u kupaonu i plakala. Totalni overload.
Pismo bebi broj 2
Najdraža moja bebo, već mjesecima te osjećam u sebi i volim. Kao ni tvog brata, nismo te planirali, dugo te smišljali i nismo znali da ćeš nam doći, ali kad smo shvatili da si s nama, odmah smo te zavoljeli.
Kad špilja postane zatvor, pogledaj se u tuđim očima.
Uvijek se iznova začudim koliko Svemir (Bog, Život) zapravo često radi za nas, čak i onda kad to ne vidimo. Nekad to budu životne okolnosti koje nam se ne sviđaju, nekad one koje nam se sviđaju, a nekad ljudi koje imamo oko sebe ili se baš pojave u nekom trenutku u kojem najviše trebamo, a najmanje očekujemo.
Želiš li se stvarno osjećati mirnije i bolje?
U zadnje vrijeme jako puno ljudi oko mene osjeća se nekako nezadovoljno i ne može konkretno locirati u čemu je stvar. Uglavnom su to žene jer se uglavnom i družim sa ženama, što kroz posao, što privatno. I uglavnom su ostvarene žene. Ili bar na van to tako izgleda.
Mnoge od njih imaju brakove i djecu, poslove koji im se više ili manje sviđaju, godišnje odmore, treninge, druženja i kavice, obaveze i radosti nekog normalnog, pomalo prosječnog života. I nisu sretne. Ne, nitko nije sretan cijelo vrijeme. Prava riječ bila bi nisu uopće zadovoljne, ispunjene, mirne. Znam točno taj osjećaj jer bila sam tamo bezbroj puta i vjerojatno ću još toliko puta i biti.