Pismo bebi broj 2
Najdraža moja bebo, već mjesecima te osjećam u sebi i volim. Kao ni tvog brata, nismo te planirali, dugo te smišljali i nismo znali da ćeš nam doći, ali kad smo shvatili da si s nama, odmah smo te zavoljeli.
Ne možda te nisam odmah ja zavoljela onako kako o tome pišu na portalima ili onako kako to rade neke druge mame, ali moji su osjećaji za tebe duboki. I drugačiji. No ti to već znaš. I već znaš da sam ja malo drugačija mama.
Ne pričam ti dok si u trbuhu na glas, ali osjećam da ionako znaš tko sam jer duboko vjerujem da si me odabrala. Osim toga, moj glas ti je poznat iz mojih drugih priča s drugima, a moje misli i emocije ionako, vjerujem, osjećaš.
Začeta si u ovo neko ludo vrijeme, otprilike negdje kad smo bili zatvoreni u kući zbog pandemije, i tu negdje oko dana kad smo potjerani van zbog potresa. I to će biti neka priča, ha? Da si Začeta u vrijeme virusa i potresa i općenito histerične atmosfere koja trenutno vlada na našoj planeti. Ali to i nije važno, važno je da si nastala u ljubavi i zbog ljubavi i da si tako prirodno sjela u našu malu obitelj, ma da ja to nikad ne bih rekla.
Ime si dobila već odavno, kad nisam ni znala da ćeš nam doći, negdje u Bosni na granici s Crnom Gorom, kad smo tvoj tata i ja vidjeli predivnu rijeku Taru i već tada rekli – tako će se zvati naša kćer. Hahaha. Da smo tada znali da ćeš doći tek 10 godina kasnije, nakon par životnih i bračnih kriza i nakon svog predivnog brata koji ti je utabao put.
Možda već i znaš, ali on je zapravo prošao baš kaos sa mnom i nekako vjerujem da će baš taj kaos tebi olakšati upoznavanje s tvojom ludom mamom. Ludom mamom koja se ne zaljubi u dijete čim ga vidi, zapravo kojoj treba nekoliko godina da se snađe, ali koja će te voljeti bezuvjetno, slobodno i dati sve od sebe da budeš tko jesi. Toliko toga me naučio tvoj braco, toliko se zbog njega trudim biti svoja i autentična da sam sretna što će sada još jedno malo biće rasturiti još neke postavke o životu koje možda u glavi imam krivo postavljene.
Najdraža bebo, čeka te jedna predivna avantura zvana život. I ja cu biti tu, every step of the way.
Naučit ću te da život nije lagan, ali baš je zato tako divan. Naučit ću te da plačeš kad ti je teško, budeš ljuta kad te ulovi osjećaj bijesa, da budeš ono što sto jesi i što želiš biti i da budeš mrvicu bolja od svoje mame u tome da si svoja. Naučit ću te da to što si žena nije ograničenje niti prednost naprosto tvoja priroda koju možeš slijediti. Naučit ću te da emotivnost dolazi s velikim teretom, ali i najljepšim blagoslovima. Učit ću te o životu živeći svoj.
I tako ćeš me, kao i tvoj brat, vidjeti u mnogim izdanjima, a i svog tatu, a i nas zajedno. Jer usprkos pričama što ih pričaju neki stručnjaci, ja ti neću lagati tko sam, niti kako sam. Ja želim da znaš da živjeti znači i trpiti i pobjeđivati, i veseliti se i tugovati, i plesati i plakati. Da se mama i tata vole, ali i da se ponekad ne slažu. Da je ljubav protočna, ne statična. Ako je prava, mijenja oblik, ali uvijek zadržava svoju suštinu.
Najviše od svega zelim te naučiti da obožavaš to što si žena. Da se nikad zbog toga ne pravis manjom nego jesi, da se nikad ne skrivas i da nikad ne nastojiš zadovoljiti forme u koje će te društvo trpati. Uh koliko posla još tu imam. Sa sobom, ne s tobom, jer ti to ionako znaš, ja samo moram paziti da sam tog znanja dostojna i da ne pokvarim previše, ne utrpam ti previše programa s kojima se sama još uvijek često bacakam.
Ali ću te sigurno i malo shebati. Kao što su mene shebali, kao što ćeš i ti nekoga jednom možda. Ali vise ne gledam na to kao svoju grešku niti kao nešto što ce te obilježiti. Baš ta mala doza krivosti tebi će dati karaktera. Zbog nje ćeš postati što trebaš postati. Kao i mene, ta doza tjerati će te na potragu za istinom, za dubokim spoznajama, za toplom, tihom snagom koja nam je svima dana da ju otkrijemo i živimo.
I da ti budem skroz iskrena, bebo, bojim se. Ne tebe nego sebe. Svojih slabosti koje će aktivirati neprospavane noći, još jedna odgovornost, ludi tempo života koji nas uskoro čeka. Ali evo, braco ti je za sad preživio. Preživio i postao ili ostao sretno i nesputano dijete.
Pa zato sretno ti samnom i s nama bebo. Jer i tebi, kao i njemu, nakon svih ovih riječi, mogu obećati samo jedno:
Dat ću sve od sebe da ti budem dovoljno dobra mama i radit ću najbolje što znam!
Volim te!
