Search here!

listopad 2018

Oslobođena obaveza, prisutna u trenutku i slobodna da budem tko jesam, osjećam se spremno prepustiti prirodnoj i protočnoj ženskoj energiji, plesu i smijehu, svoje strahove zaboraviti i s ljubavlju u srcu nastaviti dalje!

Zadnjih nekoliko mjeseci, ma i dulje, ali osobito zadnjih nekoliko mjeseci, sve više čujem sa svih strana ljude kako se osjećaju loše. Mahom su to žene jer sa ženama radim, no vidim da nije to pitanje spola. Žale se ljudi na neki osjećaj, nešto iznutra što ti ne da mira, unosi nemir i buku u tvoje misli i od te buke ne možeš čuti svoje srce. Jer strah je u mislima, a ljubav niže, u srcu, a srce je tiho, ne govori glasno, šapuće kroz zube. I što je jači nemir u glavi, više ti treba taj glas srca, a slabije ga čuješ.

Počinjem pisati ovaj tekst iako zapravo ne znam što ću napisati i koja mu je tema. Počinjem ga pisati jer sam shvatila da sam u nekom trenutku umjesto iskrenosti sebi dala laž. Dala sam si laž da sam dovoljno dobra, da vrijedim, da sam slobodna i da se volim. Onako kako bi trebala voljeti svoje dijete. Ranjivo, hrabro, bez uvjeta i bez zadrške. To je bila moja laž.