Search here!

Author: admin

U radu s jednom poznatom i priznatom psihoterapeuticom, uz mnoge druge stvari, zagrebla sam u ono što se naziva rodnom ideologijom. Pri tom mi ne pada na pamet pričati o političkom aspektu ovoga, ili se nedajbože baviti (ne)ispravnošću i (ne)potrebi Istambulske konvencije, nego se više osvrnuti na stvarne situacije u kojima se ona događa i iznijeti neka svoja razmišljanja o granicama između rodne ideologije i nečega što se naziva muškom/ženskom energijom.

Dan sam započela na najljepši mogući način, kao i uvijek, zahvalnošću. Čak i kad sam loše volje do bola ili me nešto muči, ili imam hrpu obaveza, početak dana u osjećaju zahvalnosti nekako me uvijek vrati na pravi put i u bolje emocije, emocije koje su iskrenije a ne zatrpane bukom mojih misli...

Danas se jako puno priča o ženskoj energiji. Netko će znam, reći da je to samo trend, ali taj netko će isto reći puno drugih stvari i vjerojatno komentirati jako bitne vijesti na portalima poput kojoj su zvijezdi izvirile gaćice ili uporno tupiti da je svijet ružno mjesto i da nema smisla biti dobar. Ok, sad generaliziram, ali činjenica je da je sve tako netko jednom zvao trendom. I širenje pismenosti i borbu za pravo glasa žena. Feminizam je isto trend, koji se ponavlja već stoljećima. Eto, zadržalo se. Hahahahaha!

Nemam pojma zašto, ali uvijek mi je lakše izraziti svoje misli na facebooku nego na blogu ili u videu koji planiram snimiti već godinama. Taj neki filing da tu mogu samo blebnuti kad mi dođe inspiracija napusti me kad krenem pisati blog. Težim savršenoj slici, savršenom naslovu, savršenom tekstu i savršenom vremenu u kojem ću ga pisati. Al to savršenstvo dođe rijetko, pa tako i s time su moji tekstovi rijetki. Osim u pisanju, učim to i u plesu. Nije savršen trenutak za plesanje, nemam savršenu stvar, nisam savršeno spremna da se pustim. Bla bla bla bla bla. Savršenstvo je ubilo mačku. Nije, znatiželja je, kažu, ubila mačku, ali "you get the point".

Ne zavaravam se ja previše. I znam da ne mogu spasiti svaku ženu koja biva zlostavljanom ili svaku koja umjesto hvala dobije šamar. Znam da ne mogu postići da žene imaju apsolutno pravo odlučivati o svom tijelu, pravo odabrati kakve će biti i koliko će kože pokazati, da ne moraju skrivati svoju divlju i slobodnu prirodu. Znam da ne mogu spriječiti mrak u kojem mnoge od nas žive, ali možda mogu upaliti malo svijetlo.

Već i ptice na grani znaju da mi je bilo teško kad sam rodila. Pisala sam o tome nekoliko puta i uvijek sam nastojala biti iskrena prema sebi, ali i prema drugim ženama jer, smatram, nije to stvar kukanja, već podrške i nastojanja da jedna drugoj kažemo – hej, nisi jedina i meni je tako. Ono o čemu nisam pisala jest kako se mijenjaju odnosi kad postaneš mama.