(Pre)osjetljivost, karantena, opaka ambiciozna i jogina
Nedugo sam čitala na jednoj grupi senzibilaca kako se neki više straše izlaska iz karantene i povratka na staro, nego što im je loše u samoj karanteni. I odmah pomislila – potpisujem. Daleko od toga da mi odgovara neizvjesnost bez posla i ikakvog znanja i saznanja o tome kad ću ponovno moći ostvarivati svoje pravo na rad u pravom smislu te riječi. Nije stvar u tome. Stvar je u tome da, kad sam se umirila i primirila, shvatila sam da ja zapravo ne želim povratak na staro.
Kad špilja postane zatvor, pogledaj se u tuđim očima.
Uvijek se iznova začudim koliko Svemir (Bog, Život) zapravo često radi za nas, čak i onda kad to ne vidimo. Nekad to budu životne okolnosti koje nam se ne sviđaju, nekad one koje nam se sviđaju, a nekad ljudi koje imamo oko sebe ili se baš pojave u nekom trenutku u kojem najviše trebamo, a najmanje očekujemo.
Jesi li (pre)osjetljiva? I ako jesi, što s tim?
Osjećam potrebu danas pisati upravo o temi preosjetljivosti jer smatram da se preosjetljive ljude često smatra preslabima ili napornima i razumijem donekle taj stav. No to je jako daleko od istine jer da bi bila preosjetljiva, a uspijevala neke stvari u životu, potrebno je puno rada na sebi, puno truda i još više snage i moći. Ako si preosjetljiva daleko si od cmizdravice i nesamostalne žene i daleko si od slabosti. Ti si oličenje snage i to netko tko nije kao ti jako teško može razumjeti.