Kako sebi, a i drugima (ne)uništiti Božić…
Krenulo je adventsko bunilo. Već je i prije krenulo, za neke i u studenom, a čudi me da većina dućana nema okićene izloge od rujna, čim prestane ljetno ludilo, da se prebacimo u Božićno bunilo. Nemojte me krivo shvatiti, obožavam Božić, blagdane, lampice i skoro sve što ide s tim, i uopće nisam Grichevski tip osobe. Volim toplinu doma kad ga ukrasim svijećicama i lampicama i volim miris kobasa i kuhanog vina i kad moj grad bljesne svjetlošću i dobrim raspoloženjem. Ali..
U tome svemu, što sam starija, pronalazim sve veće ALI. Nekada sam bauljala shopping centrima u potrazi za hrpom poklona u maniri što veće i skuplje to bolje. Nekada sam, iako mi se nije dalo, planirala novogodišnji doček i pomno birala haljinu i cipele koje ću obući. Nekada sam gledala žene u svojoj okolini kako se trse i pretrgavaju od potrebe da cijeli stan blista od čistoće, i natječu se u tome tko će ispeći više vrsta kolača. Pripreme za sve krenu već u studenom, a završavaju na Badnji dan i Božić kad sve prođe kao da traje sekundu i samo ostane čemer, jad, depresija i ispražnjeni novčanici.
Volim darivanje i volim darivati. Obožavam kad pod bor stavim najmilijima nešto što će ih razveseliti i što će im na lice dovesti osmijeh. Nešto što će ih podsjetiti na moju ljubav. No istovremeno počelo mi se gaditi svo ovo pretjerivanje. Opća histerija i nervoza, gužve u prometu, gužve na adventu u centru, gužve u shopping centrima. Je li to zaista poanta adventa i Božića? Da se svi još malo više istresiramo, postanemo još nervozniji, da anksioznost pređe na novu razinu i da još malo onesvjestimo sva svoja čula i postanemo još malo više neprisutni, nesvjesni i neduhovni?
Advent u zagrebu 2016.
Vjerujem da nije to to. Vjerujem da je moguće da ovo doba godine postane mekše i smislenije, da se okrenemo onome što je ionako najvrednije i najbitnije u životu. Ljubavi. Da ovaj period ne bude period kad ćemo se još više uloviti za strah, nego period kad ćemo srce otvoriti za primanje i davanje ljubavi. Vjerujem da je smisao Božića prvo religijski. Rođenje Isusa Krista. I tako ga svi percipiramo. Istovremeno to je period godine koji završava – najmračniji, najtamniji period godine nakon kojeg dani postaju dulji, a noći se opet skraćuju. To je period godine i u kojem završava jedan ciklus ( u našoj percepciji), kad se pozdravljamo sa svime što je bilo dobro i što je bilo loše od početka godine i za mnoge označava jedan novi početak. Ako se vratimo simbolu rađanja Krista, to je period u kojem se i mi možemo iznova „roditi“ po tko zna koji put ili iznova roditi neku novu ideju, posao, projekt, osobinu, naviku. Ali ništa, baš ništa dobroga ne rađa se iz histerije, premorenosti i neumornog kupovanja, jurenja i nesvjesnosti.
I to kažem kao osoba koja stvarno voli sve te tričarije i kič koji prati blagdane. Volim ih, sudjelujem, ali i UŽIVAM u njima. I to je ključ.
Nedavno sam vozeći se po Ilici vidjela reklamu za neku pivu, čini mi se da je Stella u pitanju, na kojoj je pisalo: THE BEST PRESENT IS BEING PRESENT. I to sam shvatila kao znak. Znak za poklon koji ću, uz ostale poklone, dati drugima, ali i sebi. Biti prisutna. S mužem, djetetom, prijateljicama, obitelji, sa samom sobom. Neću samo postaviti lampice, gledat ću i h svaki dan, ujutro prije zore dok pijem kavu ili meditiram. Navečer prije spavanja dok čitam knjigu ili gledam neki film. Ne želim ove praznike sumanuto nastaviti trku iz obaveze u obavezu, letiti kao kokica bez glave po dućanima i histerično čistiti kuću. Neću. Bit ću prisutnija nego sam inače.
Ostavit ću telefon u drugoj sobi. Umjesto da sumanuto skrolam po društvenim mrežama ili snimam dijete mobitelom, uzet ću te lego kockice i snjime slagati potpuno svjesna da je samo desetak božića preostalo da sam mu ja najveće veselje i da ih želi provoditi samnom. Porazgovarat ću s mužem otvorenog srca i zdjelice, svjejsna svake riječi koju izgovaramo i osjećaja koji se javljaju.
Neću se praviti da sam sretna ako nisam. Neću od sebe tražiti da zaboravim sve nesuglasice u braku zato jer su praznici i navučem osmijeh koji potiskuje sve ono što mi leži na srcu i tako povećava moje nezadovoljstvo u vremenu koje slijedi nakon prazničkog fejkanja. Neću čekati novu godinu da donesem neke nove odluke i razvijem se još više, krenula sam sad. Neću se zatrpavati hrpom hrane bez užitka, već ću u svaki obrok, svaki kolač i svaku kobasu koju pojedem jesti potpuno svjesna svakog zalogaja uživajući u okusu i daru hedonizma.. Mirišat ću, lickat ću žvakat ću. I neka i dobijem koju kilicu, bit će to kilica iz gušta, a ne zbog zatrpavanja nezadovoljstva koje bacamo u stranu.
Pokloni će biti mali, uglavnom lokalno proizvedeni ili knjige, iskustva, nešto što ima dublje značenje za mene i osobu koja ih prima. Moj trošak za Božić biti će unutar prosjeka trošenja svaki drugi mjesec u godini. Jedino na što ću potrošiti više biti će kina, kazalište, izleti i sve ostalo što ne stignem kad sam svako poslijepodne u dvorani. Frižider ću malo obogatiti nekim finim sirevima, možda kojom bocom vina i nečim slatkim, a zdravim. Moje dijete dobit će poklon, ali u granicama i najveći pokloni bit će naše druženje. Ne vidim više smisla u stvaranju minusa na računu, koji ionako na naplatu dođe već u siječnju, pa zajedno s minusom na računu, osjećamo i minus u svom srcu jer sve to što smo kupili, okitili, pobacali nije ispunilo rupe i rupice u nama i nije osvijetlilo naše sjene.
Sebi ću pokloniti mir. Mir i refleksiju. Sebi ću pokloniti dugu šetnju u samoći, meditaciju, rana jutra uz rituale i mirise, duge kupke umjesto gledanja tv-a. Sebi ću pokloniti stan ispunjen prijateljima umjesto brašnom za kolače, nered od igranja umjesto umor zbog beskonačnog čišćenja. Poklonit ću si balansiranje svog duha i tijela kroz meditaciju, pisanje, refleksiju nad godinom koja je prošla i trenutke s najdražim ljudima koji će me zagrijati jače od bilo kojeg materijalnog poklona.
Kad si iznutra rasčistiš što Božić jest, onda možeš i zakoračiti u tuđi nemir. Možeš proći po gužvi na adventu i histeričnim shopping centrima, odvojena, ali prisutna. I svoju sliku Božića stvarati unutra.
Ne želim da mi ovaj period bude kao svaki drugi dan. Bit će drugačije. Bit će s više vremena i za mene i za druge, s više odmora, papanja i guštanja, s okićenim domom, božićnim drvcem poklonima i slatkišima. Ali najviše od svega s jasnom prisutnošću i duhovnim značenjem koje božić ima za mene. Kraj jednog perioda. Zahvala za proživljeno. Nada za sutra. Vizija za slijedeću godinu. Zagrljaji, toplina, buđenje…
Za ljepši i ispunjeniji Božić i blagdane:
UŽIVANJE U ATMOSFERI – bilo kod kuće ili u gradu, ili negdje u šumi, svim čulima uživaj u zimi, u mirisima, u lampicama, kuhanom vinu. Prepusti se istim užitcima kao i svi oko tebe, ali otvorena srca i upijajući taj doživljaj potpuno svjesna. Namjesti si na mobitelu alarm koji će zvoniti nekoliko puta dnevno da te podsjeti da osjetiš, doživiš i zahvališ u sadašnjem trenutku. Kad se družiš s najdražima ostavi telefon doma, u torbi ili u drugoj sobi ili ako želiš fotkice, stavi ga na zrakoplovni mod pa ostaviš fotić.
RITUAL ZAHVALNOSTI – ovo radim gotovo svake godine. Zatvorim oči i prodišem, a onda pustim da mi dođu sjećanja na čitavu godinu. Zapisujem sve stvari na kojima sam zahvalna, događaje, emocije i ljude. Dok to činim nastojim se ne samo mentalno sjetiti svega toga, nego se sjetiti i emocije koju sam imala u datom trenutku bez obzira o čemu se radilo. Zapalim svijeću kojom zahvaljujem na svim predivnim dijelovima godine i trenucima. Onda se prisjetim svega što mi nije bilo po volji. Trenutaka koji mi se nisu svidjeli, u kojima sam osjetila strah ili nemir i koji su me skrenuli s putanje kojom sam namjeravala ići. Zapalim svijeću zahvalnosti zapisujući sve što sam zahvaljujući njima naučila ili ću tek spoznati. Treća svijeća koju palim je za zahvalnost na opraštanju sebi i drugima kroz sve događaje u godini. A onda razmislim o godini koja slijedi. Ne u smislu ciljeva ili nekih vizija, nego emocija koje želim doživjeti – radost, prepuštanje, prisutnost, zadovoljstvo u poslu, ljubav.. Fokusiram se na pojmove i emocije radije nego na konkretne događaje ili ciljeve. Zahvalim se na vodstvu koje znam da ću imati na tom putu kroz godinu.
POKLONI
Ako imate volje i vremena poklone izradite sami. Ili barem ispunite rukom čestitke ili papiriće na kojima ćete napisati osobnu poruku. Od toga isto napravite ritual. Sjetite se te osobe i nečega što vas veže i neka poruka bude kratka ali sasvim osobna. Genijalan ritual za prisjećanje svih prekranih odnosa koji obogaćuju naš život (da da čak i onih koji su nam teški). Kupujte poklone online od malih proizvođača/kreativaca. Ili kupujte doživljaje tipa kina, kazališta, masaža, plesa, radionica. Kupujte knjige ili odaberite neku svoju knjigu koju već imate a znate da bi se svidjela nekome tko vam je drag i napišite osobnu posvetu. Meni su te već pročitane i korištene knjige nekako još draže srcu.
PRIRODA
Osim adventa, kuhanog vina i kobasa u centru gradova, ovog božića prošećite i prirodom. Bilo u šumi najbližoj vama, bilo u nekom gradskom parku ili čak šetnju uz more. Nakon svih dedlicija kojima ćete se prepustiti vaše će vam tijelo biti zahvalno, a duh neće biti smoren od hrane, zatvorenih prostora i prevelike gužve.
SAMOĆA
Ostavi si vrijeme za refleksiju, meditaciju i druženje sa samom sobom. Osobito u vrijeme kad ne ideš na posao. Ustani prije svih, skuhaj kavu i popričaj sama sa sobom. Tvoja intuicija će ti šapnuti što ti treba najviše ovih blagdana, a što si sama možeš dati. Jer najvažnija i prva ljubav koju primamo jest ona od nas samih.
Uživajte, i neka vam ovaj Božić bude nejverojatan na jedan sasvim nov način!
