Pismo jednom dječaku
Najdraži moj,
Prvi trenutak kad sam te ugledala bila sam pod totalnim naletom adrenalina. Vjerovala sam da te volim. Mislila sam da te volim. I mislila sam da majčinstvo dolazi prirodno odmah. Da su nekako bogovi majčinstva i boginje plodnosti upetljale svoje prste i u mene i u tebe i da ću prirodno i intuitivno, točno znati što radim, kako da to radim i kada to radim. Mislila sam da su oni tekstovi iskrenosti u kojima su žene pisale drugačiju istinu totalno bezveze. Jer ja sam postala mama. S velikim M. Mama. Majka. Kraljica. I znam točno sve što Tebi treba.
Oh kako sam bila u krivu.
100 dana prve bebe i kako preživjeti Sebe
Budući da je mjesec mentalnog zdravlja i svjesnosti o mentalnom zdravlju u tijeku, osjećam potrebu da napišem tekst o svojim prvim mjesecima s Vitom. Potaknuta jednom instagramskom inicijativom, razmislila sam o tome što bi željela da svaka mama koja se bori s teškim postporođajnim emocijama – zna.
Kako sebi, a i drugima (ne)uništiti Božić…
Krenulo je adventsko bunilo. Već je i prije krenulo, za neke i u studenom, a čudi me da većina dućana nema okićene izloge od rujna, čim prestane ljetno ludilo, da se prebacimo u Božićno bunilo. Nemojte me krivo shvatiti, obožavam Božić, blagdane, lampice i skoro sve što ide s tim, i uopće nisam Grichevski tip osobe. Volim toplinu doma kad ga ukrasim svijećicama i lampicama i volim miris kobasa i kuhanog vina i kad moj grad bljesne svjetlošću i dobrim raspoloženjem. Ali..
Kako biti savršena mama?
Odgovor ću dati odmah na početku. Nemoj imati djecu. Jer, kad postaneš mama, sve tvoje „ja neću nikad“ „ja ne bi to tako“ i ostale zavarancije, padaju u vodu.
MOJA RUTINA ZA (SUPER)MAME I (SUPER)ŽENE
Kao prvo, mislim da istovremeno ne postoje superžene i da je svaka žena superžena. Isto je i s mamama.Zašto volim ovaj portal i tekstove na njemu je upravo to – sve mi jesmo i nismo super. Sve imamo svoje svijetle i tamne trenutke, dobre i loše reakcije na dijete, muža, posao i život općenito i dobre i loše priče koje pričamo sebi. I zato nismo supermame ni superžene jer smo ljudi. Istovremeno, mogućnost da se izdigneš iz svoje muke koliko god bila velika ili mala daje ti pravo koristiti epitet super. Nadam se da se razumijemo. Ako ne, pročitajte opet, ima smisla.
Koliko svog smeća prenosimo djeci?
Prvi dan vrtića. Prvi dan druge godine vrtića. Dakle sve znam, bila, prošla, jasno mi je. Prestat će plakati čim ja zatvorim vrata, igrat će se, jest će bolje nego doma, i bit će sretan kad dođem. Totalno sam mirna i kul odradila sve pripremne faze, razgovaramo o tome već neko vrijeme i bila sam ono, totalna Supermama, spremila sam njega i sebe s mirnoćom. Ono, vau. Bravo ja.
Svijetla strana majčinstva
Upravo sam završila s čitanjem bloga MIISUSOVO o tamnoj strani majčinstva, kimajući glavom toliko da sam imala osjećaj da će mi ista otpasti s ramena. I onda sam otišla na fejs, gdje je jedna žena napisala kako toliko čita o tamnim stranama majčinstva da se pita hoće li ikada poželjeti imati djecu. Nije osuđivala niti ništa slično, već samo dala svoj osvrt na ono što čita u svojim internet krugovima.
Množi li se ljubav kad se dijeli?
Već i ptice na grani znaju da mi je bilo teško kad sam rodila. Pisala sam o tome nekoliko puta i uvijek sam nastojala biti iskrena prema sebi, ali i prema drugim ženama jer, smatram, nije to stvar kukanja, već podrške i nastojanja da jedna drugoj kažemo – hej, nisi jedina i meni je tako. Ono o čemu nisam pisala jest kako se mijenjaju odnosi kad postaneš mama.
Sjećaš li se… tko si bila kad nisi bila – mama?
Neki dan mi je moja najbolja prijateljica rekla da sam drugačija. Manje se smiješ, rekla je, i u meni pokrenula motivaciju. Ne za smijeh, nego za tugu, suze i zbunjenost koju osjećam već dvije godine, a koja se s tim riječima u meni natopila još većom snagom i energijom. Manje se smiješ, rekla je. I da, bila je u pravu.
Ludi dani mame poduzetnice
Nedavno sam u kinu gledala film o mamama s prekrasnom Milom Kunis u glavnoj ulozi i od tada se, u