Godine krize, godine promjene, godine sazrijevanja – 30te…
Zadnje dvije godine za mene su bile nekako teške. Ne mogu čak reći da se nešto strašno dogodilo. Imam ljude oko sebe, imam zdravo dijete koje napreduje, imam posao koji volim, u obitelji su svi ok. Imam obitelj. Dakle nije bilo ništa prijeteće niti ništa što bi se moglo nazvati nekom tragedijom, naprosto bile su prepune nekih izazova, suočavanja sa sobom i težnje da se ponovno regrupiram i prestrojim i vidim gdje sam i koliko živim autentično i iz sebe.
49 deka lososa, kila neodgovornosti i kanta bezbrige.
- JA: „Dobar dan molim vas dva komada lososa.“
- P: „49 deka, dosta?“
- JA: „Može.“
- P: „OK, vi ste glavna i odgovorna.“
- JA (s blagim očajem u glasu) „Uh nekad bi voljela da nisam.“
Otprilike tako tekao je moj jutarnji razgovor s tetom u ribarnici.
Ne savršena, ali dovoljno dobra
Osjećaj da trebaš biti savršena ponekad se potkrade da ga niti ne skužiš. U današnjoj kulturi i društvenom okruženju u kojem je uvijek bitno biti brži, veći, bolji i u kojem smo mi žene na neke načine izborile ravnopravnost, od nas se očekuje sve više i više.
Kad pustiš kontrolu i prigrliš neizvjesnost
Neki dan sam imala jedan dan bez djeteta, muža i bez obaveza i odlučila sam se osloboditi čak i bilo kakvog rada po kući tipa kuhanje i slične sitnice i posvetiti cijeli dan čitanju na terasi. Imala sam spremnu knjigu od Deepak Chopre (duhovni učitelj za kojeg nisam ni znala da piše neku vrstu romana) no međutim nakon nekoliko poglavlja shvatila sam da se samo mučim. Znam da u garaži imam hrpu knjiga i naprosto sam krenula dolje i tražila neki love story jednostavni roman da me okupira za taj dan. Pronašla sam njega ali oko mi je zapelo i za još jedan naslov – Strah kao lijek.
Ima li anksioznost pozitivnu stranu?
Mentalno zdravlje danas nije isto kao mentalno zdravlje prije 200, 100, pa čak niti kao prije 50 godina. Kao što je tehnologija nekad napredovala malim koracima, a danas napreduje velikim, masivnim i ultrabrzim skokovima, isto se događa i s ljudima. Od nas se traži više, traži se brže i traži se neumorno. I nije to samo pitanje nas samih, iako poanta jest naći mir u toj brzini, već je pitanje svijeta koji se naprosto tako brzo mijenja da ono što je vrijedilo danas, sutra postaje totalno nebitno.
Jesi li (pre)osjetljiva? I ako jesi, što s tim?
Osjećam potrebu danas pisati upravo o temi preosjetljivosti jer smatram da se preosjetljive ljude često smatra preslabima ili napornima i razumijem donekle taj stav. No to je jako daleko od istine jer da bi bila preosjetljiva, a uspijevala neke stvari u životu, potrebno je puno rada na sebi, puno truda i još više snage i moći. Ako si preosjetljiva daleko si od cmizdravice i nesamostalne žene i daleko si od slabosti. Ti si oličenje snage i to netko tko nije kao ti jako teško može razumjeti.
Što kada ne znaš kako dalje?
Svi se mi ponekad nađemo u škripcu. Možemo na to ljepiti razne naljepnice ružičastih boja, možemo se boriti protiv emocija ili se praviti da ne postoje. Možemo kriviti sebe i druge, zahtjevati od sebe ili drugih da preuzmu odgovornost, možemo lupati nogama o pod, ljutiti se, zaviditi i proklinjati život.
Znaš li da vrijediš?
Ako ti treba podsjetnik da vrijediš samim postojanjem, ako se želiš prisjetiti svih svojih dobrih strana i ako ti dugo nitko nije rekao nešto predivno, čitaj dalje.
Anksiozna, a sretna – kako se nositi s neprihvatljivim dijelovima sebe
Anksioznost, prekomjerno razmišljanje, osjećaj koji dolazi od nikuda, a onda biva višestruko uvećan negativnim i katastrofičnim mislima zbog kojih imaš osjećaj – da se SVE raspada, da NIŠTA nije kako treba, da je tvoj CIJELI život potpuni promašaj. Puno žena znam koje se bore s tim, a ne znaju kako. I sama sam jedna od njih. Samo, ja jesam često anksiozna, ali se NE BORIM s tim, već sam naučila kako biti anksiozna, a biti sretna.
Kako se osloboditi straha?