Seksualnost kao tjelesni osjet duhovne dimenzije
Priznali si mi to ili ne, osjećali se tako ili ne, osim što smo mentalna, emotivna, duhovna i tjelesna bića, seksualnost je važna dimenzija našeg ljudskog postojanja. I baš u ovo naše vrijeme, kad je kao tako eksponirana, javna i istaknuta, u nama je zapravo najzapretenija i, vrlo često, krivo interpretirana.
Rođena da budem divlja
Rođena sam da budem divlja. Da budem u tijelu. Da plešem, krećem se i osjećam. Onako kako mislim i onako kako jesam. U trenutku prepuna svega. Dobrog i lošeg. Mirnog i žestokog. Svojeg i kolektivnog. Da dišem. Da živim.
Must be nice having a wife
Malo sam već i sama sebi dosadna kad pišem o tom nevidljivom teretu kojeg žene i dalje nose, ali naprosto me uvijek nešto trigerira ili podsjeti na tu tematiku. Sklona sam poravnavati nepravde, pa me tako ova nepravda uvijek kopka. A ono što me kopka još više jest to da smo si tu nepravdu same natovarile na leđa. I rado je nosimo.
Zašto neke mame kukaju (više od drugih)?
Zadnjih nekoliko tjedana osjećam kompletnu zasićenost svojom majčinskom ulogom. Šmrkavi nosevi, pokakane guzice, usisavač, krpa i kuhinja uzmaju puno previše od mojih 24 sata. Puno više nego ja to želim i puno više nego je meni to podnošljivo. Jedan dan sam stavila bebu u sigurno okruženje, sina montirala pred tv, zatvorila se u kupaonu i plakala. Totalni overload.
Pismo bebi broj 2
Najdraža moja bebo, već mjesecima te osjećam u sebi i volim. Kao ni tvog brata, nismo te planirali, dugo te smišljali i nismo znali da ćeš nam doći, ali kad smo shvatili da si s nama, odmah smo te zavoljeli.
Okrećem se prema unutra
Upravo čitam tekst u čijem naslovu stoji – „jedna je žena 3 dana ležala gola“... Svi znamo taj tekst jer ga je bilo nemoguće izbjeći, to je tekst koji je napisala liječnica iz KB Dubrava, govoreći istinu o našem zdravstvenom sustavu. I tekst koji u meni izaziva posebnu jezu. Ne, ne mogu reći da sam prestrašena, iako je strah prisutan unutra, u mom srcu, više sam otvorena za mogućnost da se i meni dogodi takav scenarij. Iako se trudim odvojiti od medija, sve informacije koje držim da su bitne, dođu do mene, pa tako i ova. Gola žena tri je dana ležala na hodniku. To bi mogla biti i ja, već ove zime, s djetetom u trbuhu još uvijek ili s istim tim djetetom na svojim prsima. Gola. Na hodniku neke bolnice. Bez ikog svog, bez podrške kad sam najranjivija. I što s tim?
kako sam prestala tražiti savršenstvo i počela živjeti roditeljstvo
Danas sam intenzivno razmišljala ili čak bi bolje bilo reći – osjećala kako još nisam spremna biti mama dvoje djece i kako nisam ni sada, u sedmom mjesecu trudnoće, sigurna jesam li to ikad željela.
Svaka mama svoju priču ima. Ovo je moja.
Sjećam se prvog trenutka kad sam shvatila da sam postala mama. Nije to bilo nako plusića na testu, niti nakon prvog pregleda niti onda kad sam vidjela Njegove obrise na ultrazvuku. Do tog trenutka nisam niti bila svjesna što se događa. Bilo je to onda kad su ga prvi put položili na moje tijelo i kad sam s mužem prvi put ugledala njegovo ličeko, male sitne rukice i nogice. Bio je to trenutak snažno ispunjen adrenalinom i ljubavlju, kad imaš osjećaj da je cijeli svijet u tvojim rukama.
Jesi li dobra curica?
Svijet je prepun dobrih curica koje osmijehom i potisnutim suzama, davanjem i suspregnutim bijesom, pristojnošću i mržnjom u srcu, stupaju u svoje odnose, brakove, prijateljstva, poslove i roditeljstvo, uvjerene kako će sve biti kako treba, mirno i spokojno, ako samo dovoljno žrtvuju sebe i ono što jesu.
Kako biti savršena mama?
Odgovor ću dati odmah na početku. Nemoj imati djecu. Jer, kad postaneš mama, sve tvoje „ja neću nikad“ „ja ne bi to tako“ i ostale zavarancije, padaju u vodu.