Korona je mom djetetu poklonila djetinjstvo osamdesetih
Ne sviđa mi se ništa previše u vezi ove pandemije, krize, donesenih mjera i popuštanja mjera. Trese mi se tlo pod nogama, sve što sam mislila da je sigurno više nije. Bolje mi je bilo na početku, priznajem, kad su nas samo sve zatvorili u kuće, pa sam to vidjela kao dobru priliku da odmorim dušu i tijelo. No, sad kad se sve raspliće, gledam u novi svijet, i ne želim ga vidjeti, a kamoli živjeti. No u svemu tome, definitivno je najviše profitiralo moje dijete.
Hoće li nakon ovog nastati neki bolji svijet?
Smatram se privilegiranom. Iz više razloga. I u svojoj privilegiranosti pronalazim hrpu razloga za sreću i zahvalnost. Čak i u ovom trenutku. Predivan stan s velikom terasom, život u blizini šume. Prava mala šumica ispred kuće po kojoj mi dijete divlja pa ja imam mira. Predah od života kakav sam vodila. Partnerstvo koje mi omogućuje mir i u izloaciji. Vrijeme s djetetom. Vrijeme provedeno doma kojeg je prije bilo tako malo. Premalo.
Hiperproduktivnost, lijenost ili preživljavanje?
Upravo sam sjela za laptop na terasi, nakon što sam se jedva ustala, i krenula smišljati novi tekst za blog. Tema mi se već danima vrti po glavi, ali ne znam kako je sročiti jer, kao što sam pisala i ranije, vrijeme u kojem živimo je vrijeme žive dualnosti u kojem se zahvalnost isprepliće s velikim stresom, a strah s nadom u neku bolju budućnost.
Istovremeno, nad nas se nadvio pritisak da je sad vrijeme kad trebamo biti hiperproduktivni, kad trebamo nadoknaditi sve što nismo stigli u žrvnju života, kad trebamo naučiti 74 nove vještine ili čak pokrenuti ili preokrenuti biznise. Znam znam, ne potpadamo svi pod takve pritiske, ali neki od nas, navikli na postizanje, na ciljeve, na želju za disciplinom i valoriziranje svojih uspjeha, lako mogu osjetiti da nešto ne čine ispravno.
Dualnost u doba neizvjesnosti – sve je isto, ništa isto nije
Iz petnih žila želim napisati tekst koji nema nikakve veze s ičime što se trenutno oko nas događa, niti s potresom, niti s koronom, niti s ekonomskom krizom koja se razbuktava sve jače i silnije, ali ne mogu. Moje misli su tu. Moji osjećaji su tu. Moj život je tu. U svemu tome.
Kao osoba koja je i inače jako osjetljiva, emotivna i općenito prepuna unutarnjih doživljaja, intenzivne izmjene dobrih i „loših“ raspoloženja, imam osjećaj da se sada nosim dobro sa svime što se događa. To dobro možda nekome na prvu dobrim se neće činiti.
Kako to mislim?
Lekcije Korone, izolacije, potresa i općenito kraja svijeta
Ako me išta imalo veselilo u cijeloj ovoj situaciji, onda je to vrijeme za koje sam bila sigurna da ću ga iskoristiti produktivno i baciti se na pisanje gomile tekstova koji već mjesecima žele van iz mene. Sitnica koju sam zaboravila jest da će osim mene, u izolaciji biti moj muž koji ima sasvim druge poglede na vrijeme koje ćemo provesti izolirani, te moj četverogodišnjak koji tek izolaciju ne vidi baš kao ja.
Mentalno zdravlje i “self care” u doba Corone
U ovo vrijeme kad se svi brinemo za zdravlje, svoje i svojih bližnjih, a dodatno smo pod pritiskom zbog gospodarstva koje je stalo za većinu djelatnosti, važno je i pobrinuti se za svoje mentalno zdravlje. Iako se čini sekundarnim ponekad, doista je važno brinuti o sebi i naći načine da izguramo ovo razdoblje. Zatvaranje očiju pred istinom ne pomaže, ali ne pomaže ni katastrofiziranje i prebiranje po najgorim scenarijima.
Postoje dani kad poželiš da te nema
Nedavno sam na svom facebook profilu objavila post o sebi, tojest o tome kako percipiramo sebe i ima li to veze s time koliko se volimo. U postu sam spomenula svoj nos. Nos koji mi se nikad nije sviđao i nikad ga nisam voljela. Do nedavno ga nisam voljela. Dugačak je i malo kvrgav, i lagano se savija prema dolje. Na prste jedne ruke mogu nabrojati slike svog lica u profilu. Oduvijek sam ga skrivala. A postojalo je i vrijeme kad sam ga željela operirati.
Mrzi li feminizam muškarce?
Osim Corona virusa koji se već ušuljao u nas i prije nego je zatrovao naše organizme, ovih dana na Facebooku se širi i video o predrasudama i društvenim normama koje ženama govore tko bi trebale biti, kako bi se trebale ponašati i na koji način bi trebale živjeti. U videu se nabrajaju pravila koja su često, ne samo suluda, već i totalno kontradiktorna jer žena bi istovremeno trebala biti i kurva i svetica, majka i ljubavnica, zakopčana i razgolićena, kućanica i poslovna majstorica.
Važno je kako se osjećaš, a ne samo kako izgledaš.
Kao vlasnica studia Angels Body and Emotions, koji se u početku izravno fokusirao na ples oko šipke, kombinirajući plesne kružne pokrete, plesnu meditaciju i elemente na šipci kao temelj za razvoj ženstvenosti, samopouzdanja i senzualnosti među ženama, otkrila sam da mnoge žene vole iskustvo senzualnog pokreta, ali nemaju potrebu za šipkom kao rekvizitom.
Radeći sa ženama na taj način više od desetljeća, primjetila sam kako pokreti na podu (floor work) koji se pojavljuje u satovima plesa oko šipke, ima puno mogućnosti kao samostalan trening. Osim toga, paralelno se educirajući u području joge, uočila sam brojne poveznice u duhovnoj dimenziji tih dviju praksi i tako kreirala Feminine Workout.
Što je zapravo zdrava ženska seksualnost?
Godinama se bavim plesom i pokretom i radim sa ženama, prakticirajući ono što je u osnovi S faktor odnosno program plesnih vježbi koje se baziraju na kružnim pokretima i kombiniraju yogu, istezanje i ples u jedan fenomenalan spoj koji je osmislila Sheila Kelley. No, po svijetu ima bezbroj praksi koje se nazivaju različitim imenima poput Sensual Yoge, Yoni Dance-a, i sličnih izvedenica. Je li senzualna yoga postojala prije Sheile Kelley i njenog S faktora ili je pak Sheilla iskoristila njene postavke u svom programu i kombinirala ih sa šipkom, zapravo je manje važno.