Lekcije Korone, izolacije, potresa i općenito kraja svijeta
Ako me išta imalo veselilo u cijeloj ovoj situaciji, onda je to vrijeme za koje sam bila sigurna da ću ga iskoristiti produktivno i baciti se na pisanje gomile tekstova koji već mjesecima žele van iz mene. Sitnica koju sam zaboravila jest da će osim mene, u izolaciji biti moj muž koji ima sasvim druge poglede na vrijeme koje ćemo provesti izolirani, te moj četverogodišnjak koji tek izolaciju ne vidi baš kao ja.
I tako se zapravo većinu vremena vučem po stanu, paralelno mašući s mobitelom i prateći situaciju koja me najviše zanimala radi mog posla i radi toga što nisam znala što će s njim biti.
Najveće krize pokazuju nam zapravo gdje smo najtanji. Ja sam najtanja u svom poslu, pozivu, i stabilnosti u tom smislu. Ništa me do sad nije moglo uzdrmati više nego taj dio. Do sad.
Kad je zatresao potres, sve mi je postalo nebitno. I prijašnje svađe s mužem i to što ne stižem ništa napraviti jer mi dijete doslovno skače po glavi. Nebitni su mi postali svi problemi oko posla, prihoda i bilo kakvog napretka. Važno mi je bilo samo da znam da su svi koje volim na sigurnom.
Kako ti jedan trenutak u kojem gubiš tlo pod nogama može skršiti trenutnu perspektivu, prodrmati ego i strzati te da shvatiš kako je krhak naš život, kako su glupi naši prioriteti i kako ovo kako smo živjeli, nije više imalo ni svrhu ni smisao. I ne, ne mislim da će nakon ovog svijest u svim ljudima postati drugačija, da ćemo pasti travu i slušati muziku dok se pretvaramo u hipiije. Ne, ali u većini nas, neka se promjena događa ili se već dogodila.
Lekcija broj 1 – Stvari koje su mi bile jako važne, postale su nevažne. Svaka sitnica oko uređenja studia oko koje sam se tjednima nervirala sad mi izgleda kao da sam bila luda. Kako ću stići sve obaviti? Hahaha. Zašto se više ne bavim s djetetom? Hahaha. Kako izgleda novi video na instagramu? Hahahaha.
Lekcija broj 2 – Definitivno nisam cijenila život koji sam živjela. Nisam cijenila velike stvari, ali niti sitnice. Nije mi se dalo nekad na trening i kukala sam da imam previše obaveza, previše privatnih sati, previše umora mišića od vremena provedenog u dvorani. Nije mi se dalo u šetnju, nisam se veselila malim izletima jer ono, to nije pravo putovanje. Neki dragi ljudi strašno su mi išli na živce, a činjenica da su mi se prihodi smanjili zadnje dvije godine bila mi je jedva podnošljiva. Eto mi sad. Zatvorena u kuću, s 0 prihoda, bez treninga, udaljena od dvorane. Nadam se da ću, kad se jednom sve vrati u normalu ili postigne neku novu normalu, upamtiti ove trenutke u kojima sam shvatila kako sam zapravo nezahvalna bila.
Lekcija broj 3 – Malo toga možemo kontrolirati. Da da svi to znamo. Svi znamo negdje u sebi da je puno toga van naše kontrole, ali ovaj kaos koji nam se događa to nam je svima još i više posvijestio jer sada doista možemo malo toga kontrolirati.
Lekcija broj 4 – Puno sam toga radila iz ega. Iako me nekoliko osobnih kriza zadnjih par godina već ošamutilo u tom pogledu, ipak je puno ega ostalo u meni. Puno osjećaja da ja mogu sve sama, puno smjernica i naprezanja u nekim stvarima, puno energije bačene u postizanje uspjeha koji na kraju balade ostanu nebitni. Ego se bori da preživi, i tjera nas da kompliciramo svoje živote, a ova situacija natjerala nas je u sekundi da svoje živote beskrajno pojednostavimo. Nema izalazaka, nema putovanja, nema robice, markica. Ma nema ni posla. Nočići se zbrajaju, jedva se i troši. Vraćamo se sebi i nekoj svojoj unutarnjoj snazi jer to je sada sve što imamo.
Lekcija broj 5 – Stvarno uvijek možeš na nečemu biti zahvalan. I kad nemaš puno drugih stvari, onda te male stvari postanu ogromne. Stan s dvorištem. Amen. Zdravo dijete. Amen. Muž s kojim možeš nekako preživjeti izolaciju a da se baš ne pokoljete. Amen. Prijatelji kojima je stalo. Amen. Moglo bi u nedogled. Sve je tako malo. Kava. Mmmm. Hrana.. Uuuuu. I tako… The list goes on.
Ne znamo što nam slijedi. Ne znamo koliko će ovo trajati. Ne znamo kako će svijet izgledati kad sve završi. Nemamo pojma. Svatko tko tvrdi da zna, nije još utvrdio lekciju broj 4 – da se ego uvijek bori za sebe.
I zato.. preživi. Kako god znaš. Ne slušaj ničiji savjet kao da je zakon. Nekome treba da zašuti i umiri se, nekome da se baci na neku aktivnost. Netko će meditirati, netko vrištati. Svi smo u ovom zajedno, ali ne reagiramo svi isto jer isti nismo.
Meni pomažu ove lekcije, uvijek kad je nešto gadno u mom životu, pa tako i ovaj put. Probaj, možda će pomoći i tebi.
Uz to, na Angels Youtube kanalu možeš vježbati s nama besplatno. Mini treninzi chairdancea i feminine flow-a s koreografijama na koje kasnije možeš plesati, čekaju te na linku ispod. Ako se pretplatiš, obavijesti o novim treninzima stizat će ti svakog utorka i petka. 🙂
