Želiš li se stvarno osjećati mirnije i bolje?
U zadnje vrijeme jako puno ljudi oko mene osjeća se nekako nezadovoljno i ne može konkretno locirati u čemu je stvar. Uglavnom su to žene jer se uglavnom i družim sa ženama, što kroz posao, što privatno. I uglavnom su ostvarene žene. Ili bar na van to tako izgleda.
Mnoge od njih imaju brakove i djecu, poslove koji im se više ili manje sviđaju, godišnje odmore, treninge, druženja i kavice, obaveze i radosti nekog normalnog, pomalo prosječnog života. I nisu sretne. Ne, nitko nije sretan cijelo vrijeme. Prava riječ bila bi nisu uopće zadovoljne, ispunjene, mirne. Znam točno taj osjećaj jer bila sam tamo bezbroj puta i vjerojatno ću još toliko puta i biti.
Pun mi je kufer
Pun mi je kufer Pun mi je kufer toga da samnom nešto ne štima. Da trebam mijenjati ovo ili ono, postati netko ili nešto.
Što sam to rodila?
Nemam vremena, kronično nemam vremena, ali kad me uhvati osjećaj da moram izbaciti riječi iz sebe, inspiracija da nešto kažem ili želja da se izrazim, onda sve puštam i sjedam za laptop jer znam da je inspiracija neuhvatljiva i da ono što ne izrazim odmah u trenutku, nestane iz mene već u slijedećem ili više nije tako moćno kao što je bilo kad se pojavilo.
Umorna sam
Umorna sam. Umorna sam od zadovoljavanja i premašivanja svačijih očekivanja, a najvise sam umorna od premašivanja svonih. Umorna sam od pokušaja da danas budem bolja verzija sebe nego sto sam bila jučer. Umorna sam od svih verzija sebe i svojih misli koje jurcaju na tisuću strana u potrazi za svetim gralom. Umorna sam od toga da budem najbolja mama, najbolja žena, najbolja učiteljica, najbolja osoba sto mogu biti. Umorna sam od svih gurua, spiritualnih tehnika i svih majstora koju tvrde da je zivot jednostavan i lak. Jer nije. Ili bar nije za svakoga.
Vaginalni tekst
Počinjem pisati ovaj tekst iako zapravo ne znam što ću napisati i koja mu je tema. Počinjem ga pisati jer sam shvatila da sam u nekom trenutku umjesto iskrenosti sebi dala laž. Dala sam si laž da sam dovoljno dobra, da vrijedim, da sam slobodna i da se volim. Onako kako bi trebala voljeti svoje dijete. Ranjivo, hrabro, bez uvjeta i bez zadrške. To je bila moja laž.
Do kuda se(be) voliš?
U zadnje vrijeme prolazim kroz emocionalni tobogan jer sve što mi je nekako predstavljalo stabilnost u životu, razgibalo se i razbibalo, nestankom prostora u kojem sam provodila većinu svog života. Da, često sam tamo bila više nego doma, a često sam tamo i bježala od doma.
Nemoj plakati, nisi dečko! I ostale (ne)izvrnute uloge.
U radu s jednom poznatom i priznatom psihoterapeuticom, uz mnoge druge stvari, zagrebla sam u ono što se naziva rodnom ideologijom. Pri tom mi ne pada na pamet pričati o političkom aspektu ovoga, ili se nedajbože baviti (ne)ispravnošću i (ne)potrebi Istambulske konvencije, nego se više osvrnuti na stvarne situacije u kojima se ona događa i iznijeti neka svoja razmišljanja o granicama između rodne ideologije i nečega što se naziva muškom/ženskom energijom.
Snaga Žene
Jutros sam se probudila još uvijek umorna od putovanja na koje sam otišla da bih se odmorila. Nakon tradicionalnog natezanja
Buntovne s razlogom
Sjedim na kauču, pokrivena dekicom, pijem čaj, tipkam mail i razmišljam.. Razmišljam o muzici i plesu i svemu što od
Ludi dani mame poduzetnice
Nedavno sam u kinu gledala film o mamama s prekrasnom Milom Kunis u glavnoj ulozi i od tada se, u