Search here!

Ivka Armanda Todorović

Umorna sam

Umorna sam. Umorna sam od zadovoljavanja i premašivanja svačijih očekivanja, a najvise sam umorna od premašivanja svonih. Umorna sam od pokušaja da danas budem bolja verzija sebe nego sto sam bila jučer. Umorna sam od svih verzija sebe i svojih misli koje jurcaju na tisuću strana u potrazi za svetim gralom. Umorna sam od toga da budem najbolja mama, najbolja žena, najbolja učiteljica, najbolja osoba sto mogu biti. Umorna sam od svih gurua, spiritualnih tehnika i svih majstora koju tvrde da je zivot jednostavan i lak. Jer nije. Ili bar nije za svakoga.

Umorna sam od rutine, od izazova, umorna sam od ljudi pred kojima moram biti onakva kakvu me pamte da jesam. Umorna sam od ljudi koji misle da sve znaju i koji će moje trenutno raspoloženje pokušati objasniti analizirati i rastaviti na sastavne dijelove. Umorna sam od toga da svako jutro moram obaviti 1001 bezazlenu stvar koja je svaka po redu lagana ali kad se zbroje jednostavno ih je previše.
Umorna sam od toga da torta mog zivota mora biti sastavljena od 8,16 ili 24 jednakih dijelova koji sastavljeni zajedno tvore savršen krug. Umorna sam od sebe. Umorna sam od toga sto nemam okp kad je u pitanju stan ili auto ili neka slika koja stoji nahero ali ga imam kad bilo što u mom životu stoji na hero.
Umorna sam od bezbroj okova koji su mi nametnuti od trenutka kad sam se rodila i od težnje da te okove maknem sa sebe. Umorna sam od stagnacije i umorna od osobnog razvoja. Umorna od meditacije i umorna od kompulzivnosti vlastitih misli. Umorna sam od novih početaka. Umorna sam od rečenice da nije važno koliko padneš važno je koliko puta ustanes.
Umorna sam jer se ponekad osjecam kao dijete koje ima 3 godine a jos uvijek nije prohodalo. I hoda i pada i ustaje i pada i ustaje i pada i zna da ce evenšli prohodati pa opet ustaje al jebote .. do kad?! Umorna sam od svega što znam a ne uspijevam osjetiti i umorna sam od svega što ne znam a osjećam.
Umorna sam od svoje empatije, od svoje ambicije, od svojih očekivanja i svoje tendencije da uvijek idem gore. Brže, više. Umorna sam od toga sto sam umorna i kao osoba koja gleda i vidi krevet ali ne smije leći, kao robot idem kroz dan skrolajući kroz svoju to do listu i pitajuci se ako cinim sve kako treba, zasto sam umorna?
Umorna sam od toga da zbacujem naucene programe i postavke za koje znam da su sranje jer to sto imam u ovom zivotu ne mogu ponijeti u slijedeći. Umorna sam od svijeta, društva i odgoja koji nas radi robotima isprogramiranim programom Više. Više imati, više raditi, više postići.
Umorna sam jer nas nitko nikad nije naučio kako samo biti. Ne biti netko ne biti nešto, samo biti. Umorna sam od toga da se stalno priča o zahvalnosti i da svi znamo da trebamo biti zahvalni za male stvari a činjenica je da je to postala floskula i da zapravo iskreno malo ljudi osjeća istinsku zahvalnost. I istina je da znamo kako ju napisati, priznati, osvjestiti ali nitko nas ne uči kako je osjetiti.

I nemojte me sad umarati utjehama, pravilima i uputama kako da ne budem umorna. Jer sve ih znam. I iskreno, danas sam umorna i od njih. Radije odmorite sebe priznanjem od cega ste umorne. Meni je lakse.
Danas ne želim ni jednu tehniku. Ni jednu spoznaju. Ni jednu pametnu misao. Danas si želim dopustiti da budem umorna. A ti? Dopuštaš li si to?

Comments

  • 27 siječnja, 2019

    Tea

    “Dođite k meni, umorni, i ja ću vas odmoriti.”

    Reply

Post a Comment