Search here!

Ženska seksualnost

Nedugo sam čitala na jednoj grupi senzibilaca kako se neki više straše izlaska iz karantene i povratka na staro, nego što im je loše u samoj karanteni. I odmah pomislila – potpisujem. Daleko od toga da mi odgovara neizvjesnost bez posla i ikakvog znanja i saznanja o tome kad ću ponovno moći ostvarivati svoje pravo na rad u pravom smislu te riječi. Nije stvar u tome. Stvar je u tome da, kad sam se umirila i primirila, shvatila sam da ja zapravo ne želim povratak na staro.

Osim Corona virusa koji se već ušuljao u nas i prije nego je zatrovao naše organizme, ovih dana na Facebooku se širi i video o predrasudama i društvenim normama koje ženama govore tko bi trebale biti, kako bi se trebale ponašati i na koji način bi trebale živjeti. U videu se nabrajaju pravila koja su često, ne samo suluda, već i totalno kontradiktorna jer žena bi istovremeno trebala biti i kurva i svetica, majka i ljubavnica, zakopčana i razgolićena, kućanica i poslovna majstorica.

Kao vlasnica studia Angels Body and Emotions, koji se u početku izravno fokusirao na ples oko šipke, kombinirajući plesne kružne pokrete, plesnu meditaciju i elemente na šipci kao temelj za razvoj ženstvenosti, samopouzdanja i senzualnosti među ženama, otkrila sam da mnoge žene vole iskustvo senzualnog pokreta, ali nemaju potrebu za šipkom kao rekvizitom.
Radeći sa ženama na taj način više od desetljeća, primjetila sam kako pokreti na podu (floor work) koji se pojavljuje u satovima plesa oko šipke, ima puno mogućnosti kao samostalan trening. Osim toga, paralelno se educirajući u području joge, uočila sam brojne poveznice u duhovnoj dimenziji tih dviju praksi i tako kreirala Feminine Workout.

Kad sam bila malena curica, uživala sam u pažnji koju sam dobivala. Osjećala sam da sam predivna i pametna, hrabra i vesela, osjećala sam kao da sam jedno sa svojim tijelom i mogla sam satima provesti osjećaju se totalno slobodno, ne razmišljajući kako izgledam dok nešto radim, je li mi se podigla suknjica ili sam otkrila nešto što „ ne bih smjela“. Nisam razmišljala o tome da su moji bokovi nešto loše, mogla satima plesati i vrtiti guzu, ne razlikujući tu vrtnju i migoljenje od vrtnje i migoljenja, naprimjer, ruke.

Počinjem pisati ovaj tekst iako zapravo ne znam što ću napisati i koja mu je tema. Počinjem ga pisati jer sam shvatila da sam u nekom trenutku umjesto iskrenosti sebi dala laž. Dala sam si laž da sam dovoljno dobra, da vrijedim, da sam slobodna i da se volim. Onako kako bi trebala voljeti svoje dijete. Ranjivo, hrabro, bez uvjeta i bez zadrške. To je bila moja laž.