Žene, praznik i poklon koji želimo
Drage žene, Kako ste? Bliži se „naš praznik“ ali nekako u srcu osjećam da smo još jako daleko od slavljenja ženskosti i žena u pravom smislu te riječi. Čitam danas javljanja ih sigurnih kuća – pišu žene o tome kako su tamo pobjegle od zlostavljača da bi i na tom „sigurnom“ mjestu bile zlostavljane od samih žena.
Osjećaš li strast u svom životu?
Kako je život zanimljiv i neobuzdan i kako ti, ako dopustiš, plete priče koje sama nikad ne bi isplela. Zadnjih godina ja sam prošla unutarnje i vanjske
Jesu li danas svi normalni ljudi zapravo nenormalni
Danas jako puno ljudi tvrdi da ima neku dijagnozu odnosno da mu/joj je mentalno zdravlje
U kontaktu sa svojim tijelom
Koliko si i kako u kontaktu sa svojim tijelom? Osjećaš li da se tijelo mijenja ovisno o tvojim osjećajima, životnoj situaciji ili količini stresa kojem si izložena?
Imaš sve, pa zašto si nezadovoljna
Naoko imaš sve. Kuću u cvijeću, muža i djecu. Posao i školovanje. Možda i nešto novca. A nikako nemaš to unutarnje zadovoljstvo.
postoji li u tebi divlja žena?
Žena danas. Mnoge naoko imaju sve. Kuće ili stanove, muževe, djecu, posao i financijska sredstva. Prijateljice. Uspjeh. Karijeru. Slobodno vrijeme ponekad. Mnoge danas imaju sve. A osjećaju nezadovoljstvo koje ih razdire iznutra.
Voljeti svoje tijelo, a ne odraz u ogledalu
Jednom sam prilikom u dvorani pitala žene prije treninga neka digne ruku ona koja je potpuno zadovoljna svojim tijelom, točnije svojim izgledom i pogledom u ogledalo. Od desetak žena u dvorani, samo je jedna digla ruku. Ako ćemo iskreno, nisam sigurna da je bila iskrena.
Seksualnost kao tjelesni osjet duhovne dimenzije
Priznali si mi to ili ne, osjećali se tako ili ne, osim što smo mentalna, emotivna, duhovna i tjelesna bića, seksualnost je važna dimenzija našeg ljudskog postojanja. I baš u ovo naše vrijeme, kad je kao tako eksponirana, javna i istaknuta, u nama je zapravo najzapretenija i, vrlo često, krivo interpretirana.
Rođena da budem divlja
Rođena sam da budem divlja. Da budem u tijelu. Da plešem, krećem se i osjećam. Onako kako mislim i onako kako jesam. U trenutku prepuna svega. Dobrog i lošeg. Mirnog i žestokog. Svojeg i kolektivnog. Da dišem. Da živim.
Lako tebi, ti radiš ono što voliš
Lako tebi, ti radiš ono što voliš. Tu rečenicu čula sam nebrojeno puno puta. Blago tebi. Kak je tebi super. Osim toga, u zadnje vrijeme često čujem i ljude koji se žale da su obični, prosječni, da im je život posao, kuća, posao, kuća i eventualno netflix, bez birtije. Opijeni instagram profilima i facebook, tik tok iluzijom, čine im se njihovi životi teškima i dosadnima, naprosto običnima.