Vaginalni tekst
Počinjem pisati ovaj tekst iako zapravo ne znam što ću napisati i koja mu je tema. Počinjem ga pisati jer sam shvatila da sam u nekom trenutku umjesto iskrenosti sebi dala laž. Dala sam si laž da sam dovoljno dobra, da vrijedim, da sam slobodna i da se volim. Onako kako bi trebala voljeti svoje dijete. Ranjivo, hrabro, bez uvjeta i bez zadrške. To je bila moja laž.
Možeš li pobjeći od svoje boli?
Ovih dana sam sva upetljana u sebe. I nekad mi se čini da što više radim na sebi zapravo sam više tužna, više zbunjena i više me boli. I začuđujuće, nisam daleko od istine, jer to tako zapravo i jest.
Kako biti savršena mama?
Odgovor ću dati odmah na početku. Nemoj imati djecu. Jer, kad postaneš mama, sve tvoje „ja neću nikad“ „ja ne bi to tako“ i ostale zavarancije, padaju u vodu.
Moramo li imati sve?
Prije nekoliko dana došla sam na seminar Buđenje Boginja koje su vodile dvije predivne žene iz Novog Sada – Svetlana i Goga, a organizirala Anamarija, vlasnica centra Laurus Slow Spa. Iako već mjesecima pokušavam odlučiti idem li ili ne presretna sam što se to dogodilo baš sada, jer sada je bio najbolji trenutak da čujem ono što sam čula.
Kad ti je do nečeg doista stalo… ego će morati na lajnu
Zadnjih dana sam u aktivnoj potrazi za poslovnim prostorom i novim domom svog Angelsa. Kad sam shvatila da nema natrag i da je noga u dupe ponekad samo katapult za izlazak iz zone komfora, shvatila sam i da imam dva puta. Jedan je jadati se, sažaljevati sebe i tužno pitati – zašto baš meni? Drugi je, hrabriti se, osnažiti se, okružiti se vlastitom ljubavlju i ljubavlju drugih i veselo pitati – zašto baš meni?
MOJA RUTINA ZA (SUPER)MAME I (SUPER)ŽENE
Kao prvo, mislim da istovremeno ne postoje superžene i da je svaka žena superžena. Isto je i s mamama.Zašto volim ovaj portal i tekstove na njemu je upravo to – sve mi jesmo i nismo super. Sve imamo svoje svijetle i tamne trenutke, dobre i loše reakcije na dijete, muža, posao i život općenito i dobre i loše priče koje pričamo sebi. I zato nismo supermame ni superžene jer smo ljudi. Istovremeno, mogućnost da se izdigneš iz svoje muke koliko god bila velika ili mala daje ti pravo koristiti epitet super. Nadam se da se razumijemo. Ako ne, pročitajte opet, ima smisla.
Do kuda se(be) voliš?
U zadnje vrijeme prolazim kroz emocionalni tobogan jer sve što mi je nekako predstavljalo stabilnost u životu, razgibalo se i razbibalo, nestankom prostora u kojem sam provodila većinu svog života. Da, često sam tamo bila više nego doma, a često sam tamo i bježala od doma.
Koliko svog smeća prenosimo djeci?
Prvi dan vrtića. Prvi dan druge godine vrtića. Dakle sve znam, bila, prošla, jasno mi je. Prestat će plakati čim ja zatvorim vrata, igrat će se, jest će bolje nego doma, i bit će sretan kad dođem. Totalno sam mirna i kul odradila sve pripremne faze, razgovaramo o tome već neko vrijeme i bila sam ono, totalna Supermama, spremila sam njega i sebe s mirnoćom. Ono, vau. Bravo ja.
Svijetla strana majčinstva
Upravo sam završila s čitanjem bloga MIISUSOVO o tamnoj strani majčinstva, kimajući glavom toliko da sam imala osjećaj da će mi ista otpasti s ramena. I onda sam otišla na fejs, gdje je jedna žena napisala kako toliko čita o tamnim stranama majčinstva da se pita hoće li ikada poželjeti imati djecu. Nije osuđivala niti ništa slično, već samo dala svoj osvrt na ono što čita u svojim internet krugovima.
Zašto plešem?
Jutros sam, svojom greškom, otvorila facebook prije prve jutarnje kave i bombardirali su me postovi koji te u hipu mogu baciti u depru. Ne živim ja u nekom balončiću pozitive, ali ne gledam vijesti, ne čitam novine ne listam online medije osim ako ima zanimljivih tekstova o temama koje me zanimaju. Aktualnosti me ne zanimaju. Ne kažem da nisam svjesna situacije u dragoj nam Hrvatskoj, ali jednostavno mi se ne da. Prebacila sam kanal u svojoj glavi na jučer. Imam osjećaj da svake godine iznova pišem ovakav tekst na ovaj ili onaj način, ali istina je da svake godine dolazim do novih razloga zašto plešem. I uvijek me iznenadi količina benefita i količina pozitivne energije koju dobivam iz nečeg tako bazičnog, tako ljudskog, tako prirodnog kao što je ples.