Osjećaš li strast u svom životu?
Kako je život zanimljiv i neobuzdan i kako ti, ako dopustiš, plete priče koje sama nikad ne bi isplela. Zadnjih godina ja sam prošla unutarnje i vanjske
Jesu li danas svi normalni ljudi zapravo nenormalni
Danas jako puno ljudi tvrdi da ima neku dijagnozu odnosno da mu/joj je mentalno zdravlje
U kontaktu sa svojim tijelom
Koliko si i kako u kontaktu sa svojim tijelom? Osjećaš li da se tijelo mijenja ovisno o tvojim osjećajima, životnoj situaciji ili količini stresa kojem si izložena?
Možeš imati sve. Ali kako i pod koju cijenu?
Dan žena je prošao, a krilatica – „žene mogu imati sve“ ostaje vijesti u zraku. Nema ništa loše u tome da želimo imati sve, i trebamo imati pravo imati sve, ali treba znati da „imati sve“ zahtijeva velike promjene u društvu, zakonu, obiteljskim odnosima i – našim glavama.
Voljeti svoje tijelo, a ne odraz u ogledalu
Jednom sam prilikom u dvorani pitala žene prije treninga neka digne ruku ona koja je potpuno zadovoljna svojim tijelom, točnije svojim izgledom i pogledom u ogledalo. Od desetak žena u dvorani, samo je jedna digla ruku. Ako ćemo iskreno, nisam sigurna da je bila iskrena.
Zakorači u svoju žensku moć i otkrij koliko si (zapravo) plodna
Koliko smo zapravo plodne ne otkriva broj djece koju smo rodile ili uopće naša plodnost samo u smislu rađanja, već naša sposobnost i mogućnost u koju smo zakoračile da rađamo iz svoje ženske snage i moći. Naša mogućnost da kao žene mijenjamo koncepte koji su u nas unijeli stotine programa i ograničenja i da prihvatimo da sve ono što se smatralo našom slabošću – emocije, promjene, menstrualni ciklus, majčinstvo i hormonalne turbulencije – može predstavljati našu najveću snagu.
Okrećem se prema unutra
Upravo čitam tekst u čijem naslovu stoji – „jedna je žena 3 dana ležala gola“... Svi znamo taj tekst jer ga je bilo nemoguće izbjeći, to je tekst koji je napisala liječnica iz KB Dubrava, govoreći istinu o našem zdravstvenom sustavu. I tekst koji u meni izaziva posebnu jezu. Ne, ne mogu reći da sam prestrašena, iako je strah prisutan unutra, u mom srcu, više sam otvorena za mogućnost da se i meni dogodi takav scenarij. Iako se trudim odvojiti od medija, sve informacije koje držim da su bitne, dođu do mene, pa tako i ova. Gola žena tri je dana ležala na hodniku. To bi mogla biti i ja, već ove zime, s djetetom u trbuhu još uvijek ili s istim tim djetetom na svojim prsima. Gola. Na hodniku neke bolnice. Bez ikog svog, bez podrške kad sam najranjivija. I što s tim?
kako sam prestala tražiti savršenstvo i počela živjeti roditeljstvo
Danas sam intenzivno razmišljala ili čak bi bolje bilo reći – osjećala kako još nisam spremna biti mama dvoje djece i kako nisam ni sada, u sedmom mjesecu trudnoće, sigurna jesam li to ikad željela.
Želim ti slobodu, hrabrost i jajnike (muda)!
Nedavno se u mom životu opet zavrtio krug u kojem su se podigle neke ustaljene čestice prašine i koje se, već znam, ciklički dižu svakih nekoliko mjeseci ili godina. Riječ je o česticama koje prljaju jedan odnos koji mi je užasno važan i od kojeg zapravo ne želim odustati. (da, to je što misliš :))
Korona je mom djetetu poklonila djetinjstvo osamdesetih
Ne sviđa mi se ništa previše u vezi ove pandemije, krize, donesenih mjera i popuštanja mjera. Trese mi se tlo pod nogama, sve što sam mislila da je sigurno više nije. Bolje mi je bilo na početku, priznajem, kad su nas samo sve zatvorili u kuće, pa sam to vidjela kao dobru priliku da odmorim dušu i tijelo. No, sad kad se sve raspliće, gledam u novi svijet, i ne želim ga vidjeti, a kamoli živjeti. No u svemu tome, definitivno je najviše profitiralo moje dijete.