Želiš li se stvarno osjećati mirnije i bolje?

U zadnje vrijeme jako puno ljudi oko mene osjeća se nekako nezadovoljno i  ne može konkretno locirati u čemu je stvar. Uglavnom su to žene jer se uglavnom i družim sa ženama, što kroz posao, što privatno. I uglavnom su ostvarene žene. Ili bar na van to tako izgleda.

Mnoge od njih imaju brakove i djecu, poslove koji im se više ili manje sviđaju, godišnje odmore, treninge, druženja i kavice, obaveze i radosti nekog normalnog, pomalo prosječnog života. I nisu sretne. Ne, nitko nije sretan cijelo vrijeme. Prava riječ bila bi nisu uopće zadovoljne, ispunjene, mirne. Znam točno taj osjećaj jer bila sam tamo bezbroj puta i vjerojatno ću još toliko puta i biti.

Ono što me muči nije to što se tako osjećamo, jer to mi je nekako normalno, današnji je tempo života divlji i ubrzan, pretrpane smo informacijama, događajima, savjetima, knjigama i svime lijepim i manje lijepim. Ako ne znaš selektirati sve to, možeš se često osjećati kao da ništa ne radiš a ništa ne stigneš. I taj dio razumijem. Muči me drugi dio. Primjena i promjena.

Ja sam osoba koja je cijeli život u nekom, jačem ili slabijem, laganom nemiru. Taj nemir nekako je postao dio mene. Ne mogu reći da sam se s vremenom promjenila, ali mogu reći da se sve više osjećam cjelovito, sve se više volim i sve više prihvaćam te dijelove sebe koje do sada nisam. U skladu s time, i sve više prihvaćam dijelove sebe koje me čine posebnom, koje sam često skrivala i zaklanjala od drugih ljudi, misleći kako sam ja fina pristojna i skromna. Ne, ne više.

Rad na sebi je jedan proces koji može biti predivan, ali nikako nije lagan. Možda i postoji neka točka duhovnog razvoja do koje ja nisam došla, a u kojoj se sve s lakoćom mijenja i slaže, ali nekako vidim da ti i onda život dobaci malo žešću lopticu, čisto da se ne opustiš. Je, to je život. Jer sve što je predivno nije lako, ali je predivno. Ne znam shvaćate li o čemu pričam… Naprimjer, imati svoj biznos u kojem uživaš, s kojim živiš i dišeš i koji te ispunjava nije lako. Ali je predivno. Tako i sa osobnim razvojem.

Danas, kad je unutarnje nezadovoljstvo u većini ljudi strašno jako, na tržištu se nudi bezbroj knjiga, metoda i radionica. I ljudi se dijele na dvije vrste u tom smislu – one koji idu na sve i one koji ne idu na ništa. I jedni i drugi imaju istu situaciju. Neće im se ništa, ali baš ništa promjeniti. Da, tako crna ću biti. Neće se ništa promjeniti jer rad na sebi kao sintagma ima u sebi riječ RAD. I sve knjige, metode i seminari na ovom svijetu neće učiniti promjenu za tebe. Moraš djelovati – TI.

Predivno je čitati inspirativne citate, gutati knjige i družiti se na radionicama, ali na kraju svega, opet ostaneš ti, sama sa sobom i ako ne digneš guzu i ne počneš svjesno upoznavati sebe, nećeš postići apsolutno ništa. Na trenutak ćeš dobiti quick fix, imat ćeš osjećaj da si bolje, ali već za tjedan dana opet jado jadni i ne vidim izlaz. Dakle, draga moja, ulovi se posla.

Nemoj biti jedna od onih koje su pune izgovora. Meni to često govore – joj, a nemam ja vremena za pisanje dnevnika. Ajoj meni meditacija baš ne leži. Ajoj a kako ću se ja rano ustati. A joj a kako da ja nađem vremena za pisanje zahvalnosti. Nemam kad primjenjivati sve iz knjige jer zaspem strgana navečer čim uzmem knjigu u ruke. AAAAjoj a djeca, a muž, a posao a ovo, a ono. Draga moja, sestro slatka, uzmi onda te svoje isprike u svoje ruke i pogledaj istini u oči – to su samo isprike. Samo opravdanja za činjenicu da je nešto drugo u tvom životu uzelo prioritet pred tobom samom. I ne mogu ti pomoći ni ja, ni knjiga niti svi gurui ovog svijeta jer si odabrala ne pomoći sama sebi.

Ne kažem da moraš biti spartanac. Da moraš imati brutalnu rutinu i bolesno se svega pridržavati jer ako tako kreneš, najvjerojatnije ćeš odustati. Na svojoj radionici ženskog kruga, ja sam rekla ženama – odaberi jednu stvar koju ćeš raditi mjesec dana. Svaki dan deset minuta. Samo jednu stvar, jer i jedna je više od nijedne. Mislim da je bitno krenuti polako, jer inače svaka odluka postane kao novogodišnja odluka – nikad se ne ispuni. Ako mi netko, bilo tko kaže da NEMA deset minuta u danu, reći ću mu/joj u oči da laže.

Osim donošenja samo jedne navike u svoju životnu rutinu, važno je i micanje s moranja, odlaženje od krutosti i strogosti. Jer desit će se vrlo brzo dan kad nećeš stići, moći, uspjeti iz bilo kojeg razloga (najčešće jer si imala druge prioritete) i to je okej. Ako se ne osuđuješ tada, nećeš se uvući u krug krivnje zbog kojeg ćeš zeznuti i slijedeći dan i još 17 nakon njih, a onda ćeš reći da je to sve bezveze, da ne djeluje i da ti nije ništa pomoglo. Jer nije. Jer nije moglo. Jer nisi radila.

Napravi si od tog „rada“ gušt. Ja svoje rituale radim uz prefinu kavicu koju si ujutro skuham. I onda me bar to digne ranije iz kreveta kad bi najradije spavala. Sjetim se da je to sat vremena u danu kad u miru pijem kavu, kad me niko ne zove, ne vuče za rukav, ne traži, ne moli, ne pita. Sat vremena za mene. Za tebe to može biti neki fini doručak, čaj ili nešto od hrane što si možda ne dopuštaš kroz dan. Ili eterična ulja. Ili muzika u pozadini, svejedno. Neka to bude proces koji izaziva zadovoljstvo, a ne još jedna kruta obaveza koju moraš izvršiti.

Promjena UVIJEK dolazi iznutra. I nije cilj da se svaki dan osjećaš presretno, cilj je da upoznaš sebe. Jer, koliko se zapravo znaš? Cilj je da prihvatiš neprihvatljive dijelove sebe, cilj je da zavoliš one koje do sad nisi, da ih upoznaš, da vidiš čemu ti slože. Cilj nije da budeš uvijek sretna i duhovno prosvijeljena, cilj je da uživaš u procesu rada na sebi, da ti to postane dio rutine. Onda ćeš znati što je za tebe dobro, a što ne. Znat ćeš kako si pomoći kad si u lošijoj fazi. Znat ćeš što te dovodi u lošiju fazu. Ali moraš DELATI sestro slatka. Od učenja bez primjene ionako nikad nije bilo ništa.

Odaberi nešto. Moj prijedlog je pisanje dnevnika i meditacija. Ustani 20 minuta ranije. !0 minuta meditiraj, 10 minuta piši. I provjeri se za 10 dana J

Probudi se sestro slatka, ovo je tvoj život, ovo je tvoja osobnost, tvoje emocije, zaljubljuj se otkrivajući ih. I digni guzu!

Ideje za implementaciju. Konkretne. Tako sam ih dala i curama na radionici, o takvima pišem i takve sama primjenjujem:

  • vođenje dnevnika misli i osjećaja
  • dnevnik zahvalnosti
  • razgovor s unutarnjim djetetom (što mi danas treba?)
  • razgovor s unutarnjim savršenim roditeljem (pronalazak te neke mudrosti u sebi)
  • meditacija (može i vođena ima ih bezbroj besplatnih na jutjubu
  • vizualizacija (maštanje o stvarima koje želiš u životu)
  • čitanje i primjena pročitanih vježbi u nekoj knjizi osobnog razvoja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.