Jesi li (pre)osjetljiva? I ako jesi, što s tim?

Osjećam potrebu danas pisati upravo o temi preosjetljivosti jer smatram da se preosjetljive ljude često smatra preslabima ili napornima i razumijem donekle taj stav. No to je jako daleko od istine jer da bi bila preosjetljiva, a uspijevala neke stvari u životu, potrebno je puno rada na sebi, puno truda i još više snage i moći. Ako si preosjetljiva daleko si od cmizdravice i nesamostalne žene i daleko si od slabosti. Ti si oličenje snage i to netko tko nije kao ti jako teško može razumjeti.

Cijeli život ja sam se smatrala ekstovertiranom osobom jer sam često u tinejdžerstvu bila duša zabave, a kasnije sam jako puno radila s ljudima i voljela sam svaku sekundu toga. Iako… Iako doduše, kad si sad to priznam, imam osjećaj da je često to bilo odlazak preko moje zone komfora jer sam uvijek u tim situacijama imala tremu, a budući da stvarno iskreno volim ljude, tu sam tremu sa svakom malom pobjedom oslabljivala pa je postajala sve manja i došla do toga da je često niti ne osjetim, a kad je osjetim svjesna sam je i poznajem ju, pa djelujem uz nju bez većih problema.

Ono zbog čega me često grizla savjest bilo je to što sam nakon radionica, javnih nastupa i općenito držanja satova, pa čak i privatnih, trebala (i još uvijek trebam, možda više nego ikad) – san, samoću, čitanje, mir i odmak od ljudi. Zašto me grizla savjest? Pa, meni logično, radila sam ono što volim, a često i prečesto danas se ističe da kad radiš ono što voliš ne trebaš odmor i odmak od posla. Totalni bullshit, i recept za pregoravanje (iskušala sam ga i sama), ali to je tema za neki drugi tekst.

Vratimo se na preosjetljivost i zašto mi se to zapravo događalo. Naime, preosjetlljivost nije dijagnoza ili neko stanje koje se treba liječiti, a ja kao laik ni ne znam je li genetski uvjetovana ili djetinjstvom ili je karakterna crta ili dio osobnosti. Iskreno, nemam pojma. Znam samo da što je više mrziš, odbacuješ i ne želiš prihvatiti ona će te jače stiskati jer taj odmor je nešto što treba tvoje tijelo,, tvoja duša, pa čak i tvoja kreativnost.

Nije se lako nositi s njome ako sama ne kreiraš svoje vrijeme na poslu, a dodatno je teže ako uz to imaš i djecu jer onda si baš ne možeš tako lako priuštiti odmak kad ti treba. Meni se naprimjer desi, da ako sam kroz tjedan imala puno treninga, a za vikend isto neku poslovnu i privatnu akciju, druženja, ili landranja, da u ponedjeljak glava kao da nije moja. A ni tijelo. Bole me mišići, sklapaju mi se oči, jača mi anksioznost, a kreativnost je na nuli, naprosto je nema, ne postoji. I što je najbolje, ma koliko se borila protiv toga, sjedala za kompjuter, buljila i svoju to do listu, uglavnom nisam puno napravila, pa sam se prestala boriti.

Sad nastojim prihvatiti da mi je to potrebno, ma koliko moja narednica šizila zbog toga. Prezauzetost je ionako bijeg od sebe i bedž koji se danas posebno ponosno nosi, ali ne vodi sretnijem i mirnijem život kakvom zapravo ja težim. Osim toga, kako radim sa ženama i kako nastojim njima pružiti sve što mislim da zaslužuju dobiti od mene, onda i taj odmor smatram svojom dužnošću jer se uvijek sjetim one – ne možeš dati ono što nemaš. Moja čaša mora se prelijevati kako bi mogla dati od toga i drugima. A nakon takvog dana moja čaša se istinski prelijeva.

Problem s time je što to kad nešto otkažeš na cijeli dan, da bi njegovala sebe i svoju preosjetljivost, rezultira time da te još više toga dočeka idući dan i kroz tjedan što te opet izmori i tako u krug. Zato je bitno imati dobar plan kroz tjedan s dovoljno vremena za spontanost tojest prostorom koji nećeš planirati. Dakle tipa, svaki dan da imaš sat vremena ili i više ako možeš za spontanost. U tih sat vremena nekad ćeš čitati, nekad otići na kavu, a nekad buljiti u tv ili gledati u prazno. I sve je to okej. To je sat vremena koje si možda možeš dati čak i uz druge uloge u svom životu koje zahtijevaju pažnju.

Osim toga, jako je važno biti u kontaktu sa sobom, svojim mislima i emocijama i tu meni najbolje pomaže dnevnik koji pišem skoro svaki dan. Da, nekad ne stignem, ali kad se zareda da ne stignem par dana, osjećam da mi je u glavi kaos od misli i da si bježim i da me preuzima negativa. Nije važno u tom dnevniku pisati zašto se osjećam ovako ili onako, i pretjerano to analizirati. Puno je bitnije KAKO se osjećam. Evo jutros sam ispisala redove i redove samo svojih random misli kako dolaze bez centure i već sam taj čin olakšo mi je glavu.

O metodama ću još pisati. Možeš se prijaviti na newsletter ovdje jer se tu fokusiram više na to kako se nosim s preosjetljivošću i anksioznošću pa dajem i konkretne metode.

Sad bi se vratila na samu preosjetljivost jer smatram da je osim njene težine važno spomenuti i njenu ljepotu. Danas imam svježi i mirišljavi primjer. Vozila sam klinca u vrtić i ujutro obično i on i ja volimo o u autu raspalit muziku i onda se ja derem iz sveg glasa. Kad smo došli pred vrtić svirala je neka dobra stvar pa sam ja stala da ju otpjevam do kraja. Ne sjećam se riječi ni koja je stvar al bilo je nešto o ljubavi. Gledala sam ga i pjevala i on je mene gledao u oči i ja sam plakala. Plakala suze radosnice a srce mi je naraslo za 34 broja i imala sam osjećaj da ću se raspuknut od ljubavi, zahvalnosti, radosti i emocija koje nosim u sebi. Znam da je druga strana toga intezitet i u teškim emocijama, ali da nema te tamne strane ne bi bilo ni ovog utapanja u vlastitoj sreći i iskrenoj zahvalnosti.

Poklon od cura


Ista stvar mi se desila i s curama u nedjelju. Vodila sam ih u kino za ročkas i dobila sam poklone koji su točno, svaki na svoj način, ocrtavali mene. Dok sam ih gledala i proučavala poklone pomislila sam kako dio ovakvih odnosa ide na račun moje hipersenzibilnosti. Sjetila sam se svih njihovih poruka u trenucima kad mi je bilo teško, pažnje i nevjerojatne vjere u mene. Sjetila sam se da kad i ja sumnjam u sebe, one vjeruju. Evo i sad plačem. Nemam puno pravih prijateljica, ali one koje imam su moje u najvećim radostima i najvećim bolima. Kvragu, čak i cure koje rade za mene ne gledaju me kao šeficu a poštuju me, jer se iskreno i duboko volimo.

Preosjetljivost je teret. Ona će ti vjerojatno uskratiti neke stvari poput ogromnih količina energije, poslova na kojima se zahtijeva skrivanje emocija, natjerat će te nekad u krevet usred zgužvanog radnog tjedna i možda te otjerati u anksioznost, depresiju ili čak, nedaj bože, dovesti do ugrožavanja mentalnog zdravlja osobito ako ju ne slušaš kad joj treba mir i odmak. Ali s druge strane pružit će ti nevjerojatno uranjanje u kreativnost, muziku ili neki drugi oblik umjetnosti. U plesu će ti omogućiti emocije kakve mnogi ne mogu ni zamisliti, tvoji odnosi iako ih je malo bit će duboki, topli i neograničeni, a svaka mala sreća u tvom će srcu biti enromno velika. TO sve umara, ali i hrani.

Ako si hipersenzibilna, to NE ZNAČI da si slaba. Onaj koji te optužuje za tako nešto treba probati činiti sve što ti činiš i biti sve što ti jesi uz tu ogromnu količinu emocija koje nosiš. Preosjetljivost je i snaga. Ali preosjetljivost ne znači da si DRAMA queen, da ne voliš ljude i da se ne znaš nositi sa stresom. Ili da si lijena.

Ako si preosjetljiva ti si bogata žena. Bogata emocijama, doživljajima i empatijom. Bogata dubokim iskustvima, uvidima i duhovnim životom. Kreativna ako si si to dozvolila, prepuna razumijevanja za tuđe boli, čak i kad se udaljavaš – razumiješ drugu osobu. Stvorena si da sudjeluješ u životima drugih kao inspiracija, rame za plakanje, prijateljica. Ako si preosjetljiva, meni si predivna jer si još uvijek tu jer znam kako je teško uvijek ponovno ustati i podnositi promjene, pa čak i iz njih izvući najbolje uz intenzitet same sebe iznutra. Bravo sestro slatka, uspjevala si, uspjet ćeš i sad!

Ne znaš još jesi li hipersenzibilna? Možeš probati rješiti ovaj test , a ja pišem neka najglavnija obilježja:
– introvertirana si i iako voliš ljude, nakon druženja trebaš i period samoće
– voliš raditi ali ako pretjeraš tijelo te zaustavi tako da ne možeš izaći iz kreveta ponekad
– kreativna si na bilo koji način
– svemu što radiš pristupaš s pretjeranom ozbiljnošću i fokusom, daješ se milijun posto
– promišljaš puno životu, smislu života , duhovnosti
– javljati se anksioznost, depresivni poremećaji i /ili overthinking
– lako se rasplačeš
– drugi te često smatraju preemotivnom…

Ima toga još ali ovo je baza svega. Kao što sam rekla, u newsletteru ću se baviti više konkretnijim načinima kako se nositi s preosjetljivošću i sličnim stanjima i karakternim osobinama, a u prvo slijedećem pišem o vođenju dnevnika. Ako se prijaviš, na poklon dobivaš io moj plakat pozitivnih misli koji ti može služiti kad te preplave emocije ili negativni obrasci razmišljanja jer pruža super zamjenice tim mislima.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.