Sreća nema ništa s tim. Ali ima sve
Nedavno sam opet, po tko zna koji puta, čula od nekoga rečenicu: “Ma joj, pusti, Ivka ima sreće!” I kao i milijun puta prije, na to sam, lagano iziritirana, okrenula očima i pomislila kako sreća nema ništa s tim. A onda sam skužila kako zapravo ima.
O čemu “tome” ja pričam? O uspjehu. Uspjehu kao unutarnjem osjećaju zadovoljstva na svim poljima života, unatoč prilikama i neprilikama koje se pojavljuju. Uspjehu koji izvana izgleda drukčije nego kad zaviriš u njega unutra. Pričam o uspjehu po vlastitim, osobnim mjerilima svakog pojedinca jer zapravo, samo i jedino taj i takav uspjeh je bitan…
Vrlo često me zovu da u medijima ispričam svoju priču o tome kako sam od novinarke i PR-uše postala instruktorica plesa i kako sam razvila svoj studio i tu posebnu metodu plesanja koja prodire u žensko biće na milijun načina iz iskustva koje sam stekla kao honorarni instruktor radeći za drugoga i učeći od te osobe te razvijajući sebe. Rado to činim, ali kad pričam o tome, vjerujem da se to čini tako beskrajno lako i da se iz mojih riječi ne čitaju neprospavane noći, strahovi od neuspjeha i uspjeha, borba s uspoređivanjem i borba s time kako da ostanem svoja čak i kad tržište traži nekog ili nešto drugo…
To što ljudi to ne čuju je zato što najčešće to samo spomenem, lako kao lahor jer za mene to i zapravo nije borba i težina, za mene je to prirodni dio mog uspjeha i prepreke kroz koje me na svojim velikim i snažnim krilima nosila, i još uvijek me nosi, moja strast. Ponekad pomislim da bih mogla iz priče izostaviti strast i ljubav prema onome što radim i ostaviti samo sve one izazove pred kojima sam s nalazila. Ali to bi bilo kao da radim jelo bez začina – kao da kuham škampe na buzaru bez malo soli, malo sušenih rajčica, papra, temeljca. Bili bi to i dalje skupi i fini škampi, ali nikako eksplozija okusa kakvu doživim kad ih jedem sa svim tim finim začinima.
Dan koji počinje prije sedam ujutro, a završava nakon ponoći. Dvorana koju je teško pronaći. Zarada koja nije velika, instruktori koji ne izdržavaju do kraja. Žene koje se bune i traže nešto drugačije od onog što ja nudim. Borba s time da nikad nisam s dragim ljudima jer onda kad ja radim svi su slobodni, a kad svi rade, ja opet radim. Pa česti bolovi u ramenu od ponavljanja istog pokreta. Početak na poslu koji ne ispunjava, pa traženje svoje strasti. I onaj slatki pronalazak, ali nedostatak hrabrosti, sredstava, potpore da kreneš za tim.
A okolina? A okolina. „Pa ti si završila fakultet, i sad ćeš samo plesati? Ne može ti to biti samo hobi radije? Pa to nije posao? Pa kako to misliš?“ A onda hrabrost da počneš živjeti od onog što voliš i opet zid – kriva radna okolina, neslaganje i nerazumijevanje. Da idem dalje? Ili da stanem? Radni vikendi, pokušaji da i materijalno živiš dobro, država, političari, atmosfera, otkazi.
Kad makneš strast, začin, emociju, ostane prilično ružna slika zar ne? I nestane ona lakomislena tvrdnja: “Ah, lako tebi, ti si pod sretnom zvijezdom rođena!” I jesam! Moja je zvijezda moja strast, moje nezadovoljstvo statusom quo, koje me tjeralo, i još uvijek me tjera dalje, preko normalnog, uobičajenog, prihvatljivog. Moja je zvijezda konstantna potraga za Ivkom i vječno pitanje: Tko je Ivka? Zašto je tu? Što zapravo želi? Moja je zvijezda moja tjeskoba i stalno pitanje: Je li to sve? Ima li više? Mogu li se osjećati bolje? Mogu li živjeti slobodnije? Mogu li voljeti jače, strastvenije, hrabrije, luđe?
Ma jest, s druge strane su u pravu. To je samo sreća. Ali, bilo bi lakše kad bi ta sreća, kao u engleskom jeziku, imala dva izraza: luck i happiness. Jer luck nema veze s tim. Ali happiness ima sve. Luck je sreća dobivena rođenjem, neka čudna fortuna koja je rekla da će stati na stranu tog i tog jer joj je to baš super. I što god taj i taj radio osvajat će nagrade, nizati priznanja, zarađivati lovu, zavoljeti pravu osobu, ma sve. Ne vjerujem baš u tu fortunu, ali ako želi, neka mi dođe.
S druge strane, moja sreća nije luck sreća, nego ova druga – happiness. To je sreća u nekim malim stvarima i radovanje malim uspjesima – to je radost koja podiže vibraciju: jer radim ono što volim, uspjela sam izvesti neki element na šipci, vidim curke u dvorani sretne, vidim hrpu žena koje umiru od smijeha u dnevnom boravku, plešem slobodno bez pravila. To je happiness, to privlači novu happiness. I privlači ljubav. Ljubav se voli družiti s ljubavlju.
A isto je i kad ljudi vide moj brak. Vide našu sreću i plod naše sreće u mom, sad već povelikom, trbuščiću. I vide naša putovanja, poljupce i zagrljaje. I onda mnogi misle – ma to je sreća, luck. A ne dragi moji, to su gomile neprospavanih noći zbog svađa ili rasprava. To su male borbe i velike pobjede nad egom s jedne i druge strane. I evo, bez ljubavi i bez strasti? To su dosadni razgovori o istim temama, beskonačna usklađivanja slobodnog vremena, rasprave za koje ponekad ne znaš zašto su započele, to su dodiri i poljupci (i ono sve drugo) koji započinju iako bi radije možda spavali. Da da, bez naočala strasti i ljubavi to je goli trud, riječi, napori, vrijeme, umor. Kako je to sve užasno ako nema ljubavi.
Ali s ljubavlju, trud nije trud nego radost. Umor nije umor nego zadovoljstvo. A pobjeda nad egom nije pobjeda nad egom nego prekrasna radost života s osobom koju voliš, iznutra i izvana ne unatoč njegovim ili njenim manama nego baš zbog njih. I to ne znači da se neće nikad više zatresti prozori od vaše svađe, nego da ćete i nakon takve svađe imati dovoljno ljubavi da oprostite i da osjetite i prihvatite drugu osobu i njene strahove i probleme. To nije garancija da ćete zauvijek biti zajedno, ali jest da ćete biti zajedno potpuno. I kad maknemo te naočale, želite li još uvijek takav brak zvati srećom – luck? Luck nema veze s time. Ljubav ima. I ljubav je uvijek dovoljna. Ako je dovoljno snažna.
Na svako drugo područje može s primijeniti ista filozofija. Je li sreća ili fortuna ili kako je već drukčije zvali zaslužna za nečiji uspjeh? I bi li taj uspjeh zadovoljio i vas? Vjerojatno ne. Ali ja znam koji bi. Znam taj tajni sastojak koji će svačiji život učiniti predivnim. Ne manje „teškim“, zahtjevnim, izazovnim ili ponekad napornim, samo više predivnim. A to je ljubav i strast. Kao sol i papar, svakome je dostupna. Ali ne voli svatko kuhati.
Ti biraš. Bljutava juha ili začinjena rapsodija okusa?
Izvor: http://www.naturala.hr/sreca-nema-nista-s-tim-ali-ima-sve/3834/
