Kako sam pronašla snagu u sebi?
Nikad u životu nisam gledala vijesti. Dnevnici, crne kronike i obavijesti medija o katastrofama svih razmjera, nikad nisu ulazili u moje područje interesa. Svaka važna informacija ionako dođe do mene, na ovaj ili onaj način. No ovo su neka drugačija vremena. I ovo je neki drugačiji svijet. Ili barem postaje drugačiji. I ne, nije onako kako sam se nadala da će se promjeniti. Mijenja se u svijet kakav ja ne poznajem i ne želim.
Ne, naravno da nisam potonula, ja sam vječito naivni optimist, ali trenutno mi sve izgleda kao svijet u kojem će nas virus toliko preplašiti da ćemo uništiti sve ono što nam se do jučer činilo izuzetno važnim.
Kako se objave o popuštanju mjera tiču direktno mene i mog posla, čekala sam sam vijesti. Kliknula sam na live na svom mobitelu i slušala. Prvi val – ništa, drugi val – ništa, treći val – još uvijek ništa. A i prva tri vala uz uvjete kakve je gotovo nemoguće ispuniti. Ne tvrdim da imam pametnije rješenje, niti izlaz iz ovoga, samo vam želim reći što mi se dogodilo u tom trenutku.
Stisnula sam se. Cijelo se tijelo zgrčilo. Smijem li početi raditi? Kako ću ikad raditi bez fizičkog kontakta? Kada ću moći raditi ono što najviše volim? Kuda ovo sve ide? Jedan po jedan mišić postao je nakupina grčeva, tijelo se zategnulo, postalo je kocka. Ja sam se stisnula. Napetost u vratu, težina u bedrima, stisnuti i stegnuti kukovi. Dah – kratak i težak. Pitanja bez odgovora i potpuno u glavi, mislima, stresu.
Otišla sam u svoju sobu. Pustila sam muziku u slušalice. Zatvorila sam oči i počela pokretati tijelo. Isprva lagano i nježno, a onda sve žešće. Bunili su se mišići, bunile su se emocije. Bunilo se srce i kratak dah. No onda sam osjetila kako sve popušta. Oči su pustile suze da teku, kukovi su oslobodili energiju, srce je poskočilo u normalni ritam, a moj dah postao je dubok, svjestan i prodoran. Osjetila sam se živom i osjetila sam život u sebi. Otpustila sam emocije i prepustila se tijelu, povezana s dahom, sa srcem, s kukovima.
Nakon nekog vremena izašla sam iz svoje sobe. Svjesnija svoje snage. Probuđene ženske energije propuštanja. Iako nisam i dalje znala kako, znala sam – bit će dobro. Možda ne danas, možda ne sutra, možda ne za tjedan dana, ali bit će dobro.
U vremenima kad je sve oko nas neizvjesno i kad nam sudbinu, barem dijelom, kroje neki drugi ljudi, jako je važno pronaći način i vrijeme da se uzemljimo, obratimo pozornost na tijelo i emocije, i osjetimo svoj duh. Ljudski je duh nesalomljiv. Može nam se u trenutku činiti da tonemo, nestajemo i ne znamo kako dalje, ali već u slijedećem ustajemo na noge, spremne za život. Žene. Ženska energija. Potrebna svijetu sada više no ikad. Probudi svoje tijelo, osjeti povezanost i postoji u sada i ovdje. Tijelo i njena seksualna energija dat će ti taj osjećaj da sve možeš. Njeguj sebe. Pronađi svoju snagu – mekana, a čvrsta.
